SATELITI IZNAD IRANA SNIMILI NEŠTO ČUDNO, STRUČNJACI KAŽU - SVE SE POKLAPA: Velika zagonetka uočena na mapi! "Optužili su me da DRESIRAM GUŠTERE za špijunažu"
- Analitičari tvrde da se brojni iranski vodoprivredni objekti poklapaju sa lokacijama tajnih raketnih postrojenja i vazdušnih udara.
- Stručnjaci navode da bi brane, cevovodi i tuneli mogli da služe kao podrška vojnoj infrastrukturi i operativnom kontinuitetu.
- Ekolozi sumnjaju da su neki aktivisti za zaštitu prirode 2018. uhapšeni jer su možda slučajno otkrili osetljive vojne lokacije.
Ekolozi su dugo bili zbunjeni veliki brojem brana, cevovoda i tunela širom Irana, naročito u regionima gde za njima nije bilo očigledne potrebe.
Pojedini analitičari tvrde da sada znaju odgovor, nakon što su američki i izraelski vazdušni udari na skrivene iranske baze, izvedeni ove godine, pogodili mnoga područja u kojima su primećeni vodoprivredni objekti.
Analitičari smatraju da su projekti vezani za vodu možda razvijeni kao podrška vojnom jačanju zemlje, piše Njujork Tajms.
S obzirom na tajnovitost koja okružuje iranski raketni program, svaka veza između njega i ambiciozne, decenijama stare iranske inicijative za razvoj vodene infrastrukture ostaje u domenu pretpostavki.
Ipak, neki stručnjaci smatraju da su dokazi veoma indikativni.
Stručnjak bacio pogled na mapu i uočio nešto čudno
Nima Šokri, stručnjak za bezbednost vodnih resursa, i njegov tim sa Tehnološkog univerziteta u Hamburgu, godinama su pratili neobično veliki broj brana širom Irana, najmanje 533, što je ogroman broj u odnosu na zemlje regiona.
- To mi je uvek bilo zagonetno. Zašto su gradili toliko brana - zapitao je on.
Tokom proleća, dr Šokri je čitao vesti o ratu u svojoj domovini kada je naišao na mapu vazdušnih udara usmerenih na lokacije za koje se sumnjalo da su tajna iranska raketna postrojenja.
Raspored tih udara, u obliku polukruga koji se proteže od severa ka jugu, gotovo se poklapao sa rasporedom brana na njegovoj mapi.
Njegovo prvobitno pitanje zamenilo je novo: "Zašto se čini da, gde god imamo brane, u blizini dolazi i do raketnog napada?"
Sedam stručnjaka za vodne resurse i vojna pitanja, koje je intervjuisao "Njujork tajms", ističe da bi postavljanje sofisticiranih i prostranih vojnih objekata u blizini izvora vode i električne energije bilo sasvim logično.
To Teheranu pruža "operativni kontinuitet", kaže Deni Citrinovic, koji je dugo godina radio kao analitičar za Iran u izraelskoj vojnoj obaveštajnoj službi.
- Iran ima snažan motiv da osigura da njegovi raketni kompleksi ne zavise od šire nacionalne infrastrukture kada su u pitanju osnovne usluge - rekao je Citrinovic. On je dodao da je razumno pretpostaviti "da je Iran uložio u određeni stepen autonomne ili rezervne infrastrukture", poput brana i projekata za vodu, kako bi podržao svoja raketna postrojenja.
Otkriveno šta stoji iza hapšenja aktivista?
Iran svoje podzemne lokacije naziva "raketnim gradovima", reč je o snažno utvrđenim tunelima i prostorijama ukopanim duboko ispod planina, koji služe ne samo za skladištenje i lansiranje balističkih raketa dugog dometa i dronova, već i za njihovu proizvodnju.
Farzin Nadimi, viši saradnik u Vašingtonskom institutu i stručnjak za iranska vojna pitanja, procenjuje da širom zemlje postoji najmanje 30 raketnih lokacija. Malo koja zemlja ima tako razgranat sistem podzemnih vojnih objekata kao Iran, navodi on, uz napomenu da je Severna Koreja jedan od izuzetaka.
Otkrivanjem obima i lokacija skrivenih raketnih postrojenja u zabačenim delovima zemlje, američki i izraelski vazdušni udari možda su rasvetlili još jednu zagonetku koja muči ekologe: šta stoji iza niza hapšenja aktivista za zaštitu divljih životinja, sprovedenih 2018. godine u zaštićenim područjima?
Neki ekolozi sada sumnjaju da su aktivisti možda slučajno nabasali na osetljive vojne lokacije.
Tokom 2018. godine, obaveštajna služba Revolucionarne garde privela je desetine aktivista za zaštitu prirode pod optužbama za špijunažu. Jedan od njih, Kavus Sejed-Emami, osnivač Fondacije za persijsko prirodno nasleđe, preminuo je dok se nalazio u pritvoru. Nekoliko drugih članova te grupe, koji su proveli godine u zatvoru, izjavilo je da su bili izloženi mučenju i seksualnom uznemiravanju.
U to vreme, visoki iranski zvaničnici izjavili su da nisu znali za navode o zlostavljanju, te da će ti navodi biti ispitani. Iranske vlasti optužile su aktiviste za zaštitu prirode da su kamere, namenjene praćenju staništa retkih i ugroženih vrsta, poput azijskog geparda, zapravo koristili za prikupljanje obaveštajnih podataka za Sjedinjene Države i Izrael.
- Jedna od optužbi iznetih protiv mene bila je da sam dresirao guštere da špijuniraju vojne objekte - rekao je Morad Tahbaz, osnivač Fondacije za persijsko prirodno nasleđe, koji je proveo više od pet godina u zatvoru.
Politički analitičari su posumnjali da je reč o pokušaju Revolucionarne garde da potkopa tadašnju reformističku vladu, koja je nastojala da otvori zemlju za investicije i stručno znanje u različitim sektorima, uključujući i zaštitu životne sredine.
- Mislim da je moguće da su pripadnici Revolucionarne garde svakoga ko je obavljao terenski rad u blizini ovih lokacija, pa čak i one koji se bave očuvanjem divljih životinja, smatrali potencijalnom bezbednosnom pretnjom - rekao je Nik Kovsar, istaknuti iranski analitičar za pitanja životne sredine i voda, koji živi u egzilu u Vašingtonu.
Raketni grad ili šupa sa senom
Kaveh Madani, koji je bio zamenik šefa iranskog resora za životnu sredinu u trenutku kada je uhapšen tokom talasa hapšenja 2018. godine, izjavio je da organizacije za zaštitu prirode nikada nisu delovale u divljini bez dozvole vlade i obaveštajnih službi.
Činjenica da su se dva iranska regiona našla na meti nedavnih vazdušnih udara pruža zanimljive primere.
Amir Agakučak, istaknuti stručnjak za vode sa Univerziteta Kalifornije u Irvajnu, dugo je bio zbunjen izgradnjom ogromnog projekta za prenos vode iz planinskog regiona Zagros u centralnu provinciju Jazd.
Vazdušni udari izvedeni u martu na region Jazd podstakli su izveštaje, između ostalog i u listu "Fajnenšel tajms", o postojanju velikog raketnog postrojenja u tom području. Agakučak je rekao da je počeo da sumnja da je na projekat vodosnabdevanja "možda, bar delimično, uticalo vojno planiranje".
Tahbaz, iz fondacije za očuvanje divljih životinja, ispričao je da ga je, dok je bio u zatvoru, uvek zbunjivala opsednutost ispitivača radom njegovog tima u provinciji Hormozgan, gde se sprovodio projekat zaštite retke vrste, laristanske ovce.
- Bili su izuzetno osetljivi kada je reč o tom području - prisetio se on.
Američke snage su 14. jula izvele vazdušne udare na zaštićeno područje Tarom u Hormozganu, pri čemu je stradala porodica jednog lokalnog čuvara divljih životinja. Američka vojska je saopštila da su mete bile vojna infrastruktura i obalska odbrana. Nadimi, vojni stručnjak, naveo je da se ta lokacija nalazi nedaleko od mesta gde je, prema procenama vojnih analitičara, Iran izgradio raketnu bazu duboko pod zemljom.
Za ekologe je, međutim, to područje bilo poznato po nečemu sasvim drugom.
- Tamo se nalazila šupa sa senom namenjenim laristanskim divljim ovcama - rekao je Kovsar.