Na samom početku ambasador potencira kako su revoluciju osmislili pripadnici raznih frakcija 'Muslimanske braće', koji su u Libiju došli iz inostranstva. Naime Gadafijev sin Saif je želio sprovesti projekat 'Libija budućnosti', koji je podrazumijevao pomirenje različitih etničkih i vjerskih frakcija unutar Libije. U cilju pridobijanja podrške u narodu Saif Al-Gadafi je izvukao iz zatvora nekoliko hiljada pripadnika 'Muslimanskog bratstva', a neke je doveo iz inostranstva.
Domaći pripadnici 'Muslimanskog bratstva' i nisu predstavljali veliki problem, ali oni koji su došli iz vana su podgrijavali razlike i animozitete između Gadafijeve vlade i naroda, što je na kraju rezultiralo pobunom u određenom dijelu stanovništva. Obični ljudi jednostavno nisu znali da se iza svega toga krije Zapad, odnosno da te navodne revolucionare podržavaju različite zapadne službe.
Nakon svirepog ubistva libijskog vođe Muamera Gadafija, javnost je bila upoznata o kakvoj se zamci radilo, a na svjetlo dana su izašli podaci o tome kome je u interesu održavanje sukoba i stalnih napetosti u ovoj afričkoj državi bogatoj naftom. Prema riječima libijskog ambasadora u Srbiji, Zapad je jednostavno podijelio uloge različitim državama. Tako da su Katar i Turska dobili zadatak da organiziraju i finansiraju teroriste, dok navodno Saudijska Arabija, UAE i Egipat finansiraju regularnu vojsku Libije. 'Pomaganje' se vrši na takav način da se jednima doniraju tenkovi, a drugima protivtenkovski projektili. Generiran po tom principu rat je libijska svakodnevnica.
Po pitanju uloge turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana u procesu prekrajanja granica na Bliskom Istoku, libijski ambasador smatra kako Turska jednostavno želi da se širi na područja Sirije, pa čak i Libije i cijele saharske Afrike. Naime Erdogan želi obnoviti 'Sultanat', ali mu za to trebaju judi na terenu te zbog toga stvara i podržava različite terorističke skupine, koje su njegovi saveznici.
Ono što je najžalosnije u cijeloj priči jeste da se Libijci susreću sa nestašicama nafte, uprkos proizvodnji koja nikada nije ni prestajala. Međutim, danas jednostavno sva nafta i druge naftne prerađevine odlazi iz Libije u svijet, a sami Libijci nemaju kontrolu nad tim procesom, budući da su određene države ili naftne kompanije napravile 'terorističke vojske' koje su zauzele naftna polja i rafinerije kontrolišući proces proizvodnje i izvoza nafte.
Na kraju, poentira libijski ambasador, ne treba zaboraviti da je i sama Hillary Clinton priznala kako su upravo SAD stvorile 'radikalne organizacije', te navodi kako one onda ni u kojem slučaju ne vode rat protiv njih, nego su njihovi sponzori.
