10 GODINA LOVIO NAJVEĆEG SERIJSKOG UBICU U DRŽAVI: Sve vreme je sumnjao na njega, ali nešto je kočilo hapšenje
Foto Printscreen Youtube, Foto: Printscreen YouTube

užasna priča

10 GODINA LOVIO NAJVEĆEG SERIJSKOG UBICU U DRŽAVI: Sve vreme je sumnjao na njega, ali nešto je kočilo hapšenje

Planeta -

Prošlo je čitava decenija otkako je počelo suđenje najgorem kanadskom serijskom ubici, a detektiv Lorimer Šenher je godinama sumnjao u čoveka koji je na kraju priznao gotovo pedeset ubistava.

Detektiva još uvek progoni njegov neuspeh, ali i birokratija koja je sprečila ranije rešavanje slučaja. Sredinom 1998. godine došao je Lorimer na svoje radno mesto šefa odeljenja za nestale osobe vankuverske policije, bio mu je tek drugi radni dan na poslu, kad je dobio anonimni poziv u kom je spomenuto jedno ime.

Ime čoveka odgovornog za nestanak 17 žena iz četvrti Dauntaun Istsajd. Sve one su bile prostitutke i narkomanke, a veliki broj njih bile su kanadske Indijanke. Šenher je ukucao ime u policijski računar i video da je Robert Vilijam Pikton već bio sa druge strane zakona. Pikton je godinu dana ranije bio osumnjičen da je zarobio i izboo jednu prostitutku. Optužbe su u međuvremenu odbačene.

"Pikton je imao mašinu za preradu mesa. Često bi prijateljima govorio da mu se jave ako budu imali telo kog se moraju rešiti", prisetio se Šenher u izjavi za BBC. Prvo je bio uveren da će vrlo lako otkriti kakve veze ima Pikton sa nestancima, samo treba da dobije pretresni nalog i ode da pretrese njegovu farmu svinja. Potrajaće taj proces još četiri godine pre nego što su policajci upali na Piktonovu farmu, a u tom periodu umrlo je još 14 žena. Forenzičari su otkrili tragove DNK čak 33 žene u raznim zgradama, zamrzivačima i poljoprivrednim mašinama. Kao što se i hvalio, većinu žrtava je bacao u mašinu za mlevenje, a neke delove tela davao je i svinjama. Kasnije je priznao da je ubio 49 žena. Postavlja se logično pitanje zašto je trebalo toliko vremena da ga se uhvati.

Prvi odgovor leži u žrtvama, tačnije, u stereotipima o žrtvama. Detektiv Kim Rosmo sumnjao je da neki serijski ubica hara Vankuverom, a sumnje je potvrdio kad je pregledao podatke o nestalim osobama poslednjih 20 godina od sredine devedesetih. Obično su imali jednu ili dve osobe koje su nestale i kasnije nisu pronađene, ali sredinom devedesetih je taj broj počeo naglo da raste. Te podatke je odneo svom nadređenom, ali ga nisu slušali. Tvrdili su da je reč o prostitutkama i da su vrlo verovatno samo otišle u neki drugi grad, ali nadređeni su potpuno pogrešili. Istina, većina žrtvi su prostitutke, ali svejedno su održavale čvrste veze sa porodicama i zajednicom.

Drugi odgovor leži u problemima na najvišem nivou kanadske policije. Piktonova farma nalazi se van granica grada Vankuvera i kao takva spada pod nadležnost kanadske konjičke policije (RCMP). Šenher i kolega iz RCMPa-a hteli su da sarađuju, ali visoki komandanti iz oba sektora kanadske policije nisu bili previše zagrejani za ideju pune saradnje. Prošle su godine pre nego što su dopustili zajedničku istragu.

"Da su to bile bilo koje druge žene, imali bi totalnu pobunu. Imali bi potrage, dobrovoljce i blokade na putevima. Dobar deo društva i policije nije verovao da su to žene za kojima se isplati tragati", priča Šenher. Tokom istrage dobio je informaciju da je Lin Elingsen pomagala Piktonu u hvatanju žena, ali i da je jednom prilikom ušla u njegovu klanicu.

Kasnije je pričala da je videla obešeno žensko telo, a da je Pikton rezao komad mesa sa noge tog tela.

Tek 2001. godine je uspostavljena posebna jedinica zadužena za hvatanje serijskog ubice, ali i tu se krenulo sa propustima.

"Skupili su podatke o svim zlostavljačima u provinciji i napravili listu od oko 100 imena, ali nisu ih rangirali po prioritetima. Uprkos svim našim informacijama o Piktonu, niko ga nije ni ispitao", žali se Šenher.

Bio je tek februar 2002. godine kad je mladi RCMP-ovac ušao na Piktonovu farmu u potrazi za nezakonitim pištoljem i tamo je otkrio inhalator sa imenom jedne od žrtava. Samo nekoliko sati kasnije je ta farma svinja postala najveće mesto zločina u kanadskoj istoriji.

"Bila je to Pirova pobeda i ja sam se rasplakao", priča Šenher. Godine 2007. je Pikton napokon i osuđen na doživotnu kaznu zbog sedam ubistava, ali bilo je dovoljno dokaza za još dvadeset slučajeva. Vlasti ga nisu optužile za te zločine zato što mu je već sa ovih sedam bila zagarantovana doživotna kazna.

(Kurir.rs/Express.hr)

Foto: Printscreen Youtube

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track