Čak tri grada u regiji su prekrivena debelim slojem otrovnog snega, koji je netipičnu boju dobio zbog ogromnih količina prašine od uglja koji dospeva iz rudnika u vazduh.
"Cele godine vazduh je pun ugljene prašine. Jedina razlika je u tome što postane vidljiva kad padne sneg", rekao je za Gardijan prošle nedelje Vladimir Slivjak, jedan od čelnih ljudi Udruženja za zaštitu životne sredine.
Dok su proteklih dana ruski mediji scene nazivali "apokaliptičnim", na društvenim mrežama javlja se sve više stanovnika iz zagađenih gradova Prokopjevska, Kiseljovska i Lenjinsk-Kuznjeckaja. Oni na Tviteru objavljuju fotografije snega crnog kao noć, a neki su se čak zapitali "Da li ovako izgleda sneg u paklu?".
Osim toga, procurili su i snimci pokušaja prikrivanja crne boje snega - naime, u decembru je neko polio belu boju ispred rekreativnog centra u Miski. Na kraju su genijalci kojima je to palo na pamet ipak morali da uklone boju.Međutim, dok se boja sa snega relativno lako uklonila, prašina od uglja predstavlja mnogo veći problem za stanovnike Kemerovske oblasti. Rudnici uglja su glavni izvor prihoda za velik broj ljudi i zaštita životne sredine zbog toga pada u drugi plan.
"Nema baš nikakvog sistema za filtriranje otrovnih čestica, prašine i prljavštine u ovom području. Mi i naša deca udišemo to. To je prava noćna mora", rekao je jedan od stanovnika. Drugi je pak cinično primetio da "vlada zabranjuje pušenje na javnim mestima, ali dopušta da udišemo prašinu od uglja koja se taloži u našim plućima". Naravno, svi su najviše zabrinuti za decu.
Prema nekim podacima, stanovnici tog regiona žive tri do četiri godine manje od prosečnog Rusa, odnosno Ruskinje. Uz to, broj oboljelih od raka, dečje paralize i tuberkuloze u tom regionu veći je od nacionalnog proseka.
"Njihova budućnost je zastrašujuća. Mogli bi da umru od ovoga. Kemerovska oblast inače obuhvata najveći deo područja poznatog pod nazivom Kuznjecki basen, a koje se prostire na 70.000 kilometara kvadratnih. Reč je o području koje je puno rudnika uglja, koji su zaslužni za 60 posto ukupne proizvodnje uglja u Rusiji. Većina se izvozi.
Međutim zarada na uglju skupo se plaća zdravljem stanovnika koji tamo žive, a čini se da vlast nema nameru da uvede stroža pravila za zaštitu okoline. Zato su lokalna udruženja za zaštitu životne sredine iz Sibira predložile da druge države bojkotiraju sibirski ugalj kako bi prisilili ruske vlasti da deluju. Ali teško da će njihov predlog i da zaživi.
Kurir.rs/Gardijan
Foto printscreen YT
NE PROPUSTITE
