Međutim, Komisija je već definirala svoj stav prema zakonskim odlukama Moskve i trenutno se provode postupci predviđeni konvencijom. Ukratko, to znači da je UN obavešten o donesenoj odluci i da malo što može uticati na promenu stava službene Moskve. Ostatak saradnje će se svesti na ekološka i druga pitanja.
“Ministarstvo zaštite okoline sarađuje s članovima komisije UN o granicama kontinentalnog pojasa i nada se da će preporuke biti pripremljene tako da će uzeti u obzir sav prethodno obavljeni posao ruskih naučnika”, rekao je Hramov.
Kao što se moglo očekivati, oglasio se američki "think tank" Institut za proučavanje rata (ISW), koji je objavio opširni izveštaj o širenju ruskog uticaja na Arktiku i dominaciji Rusije u arktičkom području kroz kontrolu Severnog morskog puta, tranzitnog koridora koji prolazi kroz ruske teritorijalne vode.
ISW se žali kako Rusija proširuje svoj privredni i vojni utjecaj na Arktiku kako bi se pripremila da sebi osigura kontrolu nad resursima za koje tvrdi da na njih polaže prava.
“Rusija nastoji proširiti svoje odbrambene sposobnosti kako bi stekla stratešku prednost nad Sjedinjenim Državama i Kinom. Kremlj uspostavlja kontrolu nad Severnim morskim putem, nakon što je u decembru 2018. potvrdio suverenitet nad Kerčkim moreuzom u Crnom moru. Rusija pojačava svoje napore kako bi proširila svoju ekonomsku kontrolu nad Arktikom. Ruski predsednik Vladimir Putin je 20. marta najavio početak razvoja velikog Harasavejskog gasnog polja na poluostrvu Jamal u sjevernoj Rusiji. Rusko ministarstvo prirodnih resursa je 13. marta predstavilo sveobuhvatni plan za Arktik.
Plan uključuje više od stotinu projekata osmišljenih za razvoj mineralnih resursa u regiji, budući da polarni led i dalje opada. Putin sve više daje prednost ulaganjima u Arktik, kojeg vidi kao izvor potencijalnog budućeg privrednog rasta Rusije. Arktik trenutno čini 12-15 odsto ruskog BDP-a. Putin je u veljači ove godine potpisao uredbu o dodeli dodatnih ovlašćenja
Ministarstvu razvoja ruskog Dalekog istoka koje mora uložiti veće napore u društveni privredni razvoj Arktika”, navodi se u izvješću kojeg je objavio ISW.
U ovom se delu uglavnom spominju ruski teritoriji na severu i nije jasno što bi moglo biti sporno u njihovu razvoju? Kako je Rusija suverena zemlja, ima sredstava i znanja za razvoj Dalekog istoka i Arktika, nije jasno čemu uzbuna u Vašingtonu? Ali, pogledajmo što još smeta ruske “zapadne partnere”, kako ih vole zvati Putin i Lavrov.
“Kremlj takođe nastavlja da graditi vojnu silu na dalekom severu. Komandant ruske severne flote, admiral Nikolaj Evmenov, rekao je da će ruske oružane snage uskoro završiti izgradnju nove baze protivvazdušnu odbrane u selu Tiksi iza Arktičkog kruga. Poslednjih godina Rusija širi svoju vojnu prisutnost u regionu, gradi nove vojne objekte koji nadopunjuju snažnu flotu ledolomaca i raspoređivanje sisteme protivvazdušne obrane, uključujući S-400, Tor-M2DT i protubrodske sisteme “Bastion”.
Kremlj nastoji da ojača položaj Rusije kao dominantne sile na Arktiku, prvenstveno kako bi sebi osigurao nesmetan pristup resursima izvan Arktičkog kruga, kao i duž Severnog morskog puta. Rusija će u svetlu pripreme nove američke arktičke strategije verovatno ubrzati ove napore”, navode američki stručnjaci.
“Rusija potvrđuje svoju kontrolu nad Severnim morskim putem kako bi osigurala pristup obećavajućoj pomorskoj trgovini i stekla stratešku prednost nad Sjedinjenim Državama i Kinom. Prokremljanski list “Izvestia” je 6. marta izvestio kako nova pravila obvezuju strane vojne brodove da Rusiju obaveste najmanje četrdeset pet dana pre nego što planiraju da prođu kroz Severni morski put, kako bi dobili uputstva i pratnju iz Rusije. Kremlj još nije potvrdio navode lista, ali su ruski zvaničnici ranije najavili da rade na zakonu kojim će se stranim pomorskim snagama ograničiti pristup na Arktiku. To su u Državnoj Dumi rekli u 2018. godine, ubrzo nakon što je Rusija napala ukrajinsku mornaricu u Kerčkom moreuzu koji Azovsko more povezuje s Crnim morem”, navodi ISW za kojeg je nenajavljeni pokušaj proboja tri ukrajinska vojna broda ispod Krimskog mosta i zaustavljanje ove operacije bio “napad Rusije na ukrajinsku mornaricu”.
“Takođe, ruski parlament je u decembru 2018. godine Rosatomu, državnoj korporaciji za atomsku energiju, dao nova ogromna ovlaščenja za upravljanje i razvoj infrastrukture, bezbednosti i trgovine duž Severnog morskog puta. Putin je ambiciozno naredio svojoj vladi da 20 puta poveća godišnji teretni promet duž Severnog morskog puta. S obzirom na topljenje polarne ledene površine, ruta će verojatno postati sve održivija za komercijalnu uporabu, čime se Rusiji otvaraju nove prilike u svetskoj trgovini. Kremlj namerava iskoristiti svoju kontrolu nad ovom novom rutom kako bi maksimizirao svoje buduće ekonomske koristi i stekao stratešku prednost nad konkurentima na Arktiku, kao što su Sjedinjene Države i Kina. Kremlj verojatno ove napore smatra delom svoje šire kampanje širenja uticaja na glavne morske puteve u svetu”, tvrde američki stručnjaci, ali daju čudno pojašnjenje “šire kampanje Moskve u kojoj namerava da ovlada glavnim morskim putevima u svetu”. Obrazloženje je neverovatno.
“Kremlj je bio inspisiran nedostatkom reakcije na njegovu nametnutu suverenost nad Kerčkim moreuzom i zbog odsustva otpora Sjedinjenih Država i NATO-a će verojatno nastaviti s provokacijama u međunarodnim vodama”, piše ISW.
Tačno je da SAD službeno nisu priznale ujedinjenje Krima s Ruskom Federacijom, stoga Kerčki moreuz i deo Azovskog mora smatraju ukrajinskim akvatorijem. Ali čak i da je tako, Kerčki tesnac nikada nisu bile međunarodne vode i postojao je rusko-ukrajinski sporazum koji je regulirao prolazak brodova u plitko Azovsko more i suradnja dve flote za garantovanje pomorskog tranzita. Kasnije je akvatorij Krima postao ruski i pozivanje na ukrajinski suverenitet je u najmanju ruku smešno, kao što je smešno poređenje Kerčkog moreuza sa Severnim morskim putem koji prolazi kroz ruske vode, što niko ne može osporiti.
“Kako bi postigla svoje ciljeve na Arktiku, Rusija bi mogla provoditi zajedničke operacije s Kinom. Rusija nema dovoljno finansijskih sredstava za razvoj Arktika. Planom razvoja Ministarstva prirodnih resursa Rusije za region su predviđena ulaganja u iznosu od 10 500 milijardi rubalja, što je oko 163 milijarde dolara, ali iz privatnih ulaganja, a ne iz saveznog budžeta. Rusija će možda pokušati dobiti deo ulaganja iz Kine, iako je Kina strateški konkurent Rusiji na Arktiku. U arktičkoj politici 2018. godine se Peking proglasio “silom blizu Arktika” i “Polarni put svile” nazvao nastavkom svoje inicijative “Jedan pojas – jedan put”. Kina traži pristup Severnoj morskoj ruti kako bi ubrzala svoje isporuke u Evropu”, piše ISW, ali priznaje da Kina koordinira svoje aktivnosti s Rusijom, iako ne navodi detalje saradnje, koja je mnogo veća od onoga što se pretpostavlja.
“Kina je suvlasnik velikog ruskog pogona za proizvodnju tečnog prirodnog gasa na poluotoku Jamal i nastavlja ulagati u slične projekte na ruskom dalekom severu. Tokom simpozija održanog u Pekingu 25. ožujka su se kineski i ruski naučnici složili da će sarađivati u zajedničkim istraživanjima na Arktiku. Vladimir Putin može osigurati dalju saradnju tokom predstojećih sastanaka s kineskim predsednikom Si Đinpingom 2019. godine”, priznaje ISW i dodaje “kako bi produbljivanje saradnje između Kine i Rusije moglo ograničiti slobodu kretanja Sjedinjenih Država na Arktiku”.
“Dok Pentagon priprema ažuriranu strategiju za Arktik, SAD bi trebale razmotriti potencijalne posledice saradnje Rusije i Kine, kao i presedan kog je Kremlj stvorio s kršenjem međunarodnih normi u pogledu prava na slobodan prolaz pomorskim putevima u Kerčkom moreuzu”, zaključuje ISW.
Podsetimo da je ISW aktivno finansiran od strane Pentagona i glavnih vojnih kompanija Sjedinjenih Država i njegovi su izvešćtaji određeni putokaz i naznake novih politika američkoj vojnog vrha i vojno-industrijskog kompleksa. Međutim, američka strana je priznala da nema brodove i ledolomce koji bi mogli da koriste Severni pomorski put, a nema ni dovoljno specijalnih snaga da pokriva polarni krug Arktika.
Američki ledolomci se bave prikupljanjem naučnih podataka, spašavanjem brodova zaglavljenih u ledu i uklanjanjem učinaka izlivanja nafte. Ali jedan od poznatih američkih ledolomaca, “Polar Star” je izgrađen pre 40 godina i odavno je premašio očekivani životni vek i često je na remontu. Ledolomac “Hili” je sagrađen 2000. godine i može služiti isključivo za naučne svrhe.
Prema najoptimističnijim procenama američkih stručnjaka, na Arktiku će se novi američki ledolomac pojaviti u sledećih pet godina, dok Rusija u ovom području ima već 40 takvih brodova. Dakle, stručnjaci priznaju da su Sjedinjene Države trku za Arktik davno prepustile Rusiji.
Ruska strana nadograđuje već razvijenu vojnu infrastrukturu na severu zemlje, stvara posebne elitne snage za borbe u polarnim područjima koje čine pripadnici autohtonih naroda iz tog dela zemlje, jer ostali uglavnom ne znaju kako preživeti i efikasno izvršavati vojne zadatke u uslovima ekstremne zime.
Dakle, tokom pripreme nove strategije pentagona za Arktik će se sigurno uzeti u obzir sve navedeno, kao i sugestije koje je dao ISW, ali se čini da je bitka za Arktik za SAD odavno izgubljena. Naravno, to ne znači da ova priča ne može poslužiti za pumpanje vojnog budžeta, kao i mnoge druge pre nje. Konačno, svrha raznih "think tankova" kao što je ISW i jeste da se poveća vojni budžet i sredstva usmere u vojno-industrijski kompleks, čak i ako to Americi neće dati nikakvu stratešku nadmoć.
Kurir.rs/Logično.com Foto:EPA
NE PROPUSTITE
