NEMAC JE UMIRAO NA POSLU: Imao 100.000 evra i vozio jaguara, ali je onda pukao! Spasla ga je jedna stvar, a sada on pomaže drugima (VIDEO)
Foto: Instagram/Printscreen

čudo

NEMAC JE UMIRAO NA POSLU: Imao 100.000 evra i vozio jaguara, ali je onda pukao! Spasla ga je jedna stvar, a sada on pomaže drugima (VIDEO)

Planeta -

On je radio i po 80 sati nedeljno, odlično zarađivao i vozio "jaguara". I onda je pregoreo. Kristof Polder je kolabirao. Ništa više nije imalo smisla. Spas je pronašao u šumi.

Luk, strela i kamp-kućica. To je sadašnji život Kristofa Poldera. Luk, strela i kamp-kućica umesto međunarodnih građevinskih projekata i "jaguara" sa 400 konjskih snaga.

Polder je u srednjim tridesetim godinama i svoj život opisuje negde na severu Bavarske – dok u njegovom kamperu kuva čaj. Na prvi pogled se čini kao čovek čija se životna priča može ispričati u par minuta – ali to je varka. Jer njegova priča je, najblaže rečeno – neobična.

"Odrastao sam u jednoj sekti, svaki dan je tu bilo strogog fizičkog kažnjavanja", rekao je. Ima tri starija brata. Bila je to stalna borba za pažnjom. Sa 16 godina napušta porodicu: „Sa nekoliko retkih izuzetaka ja od tada više nisam video moje roditelje", kaže.

Radi na građevini. Živi u kontejnerima. Sve dok ga jednog dana jedan stariji kolega ne "motiviše" da od svog života napravi nešto više. „Pa ti si inteligentan, nije građevina za tebe", rekao mi je Ekrem", priseća se Polder. I onda je počeo da studira za inženjera, nakon diplome se zaposlio u jednom međunarodnom koncernu.

I počeo je uspon, uspon koji je trebao da zaceli sve rane koje je kod njega ostavilo detinjstvo. „Ljudi počnu da te tapšu po ramenima, to je ono što ti je oduvek nedostajalo, kad-tad postaneš zavisan od toga." Polder je strukturisan, siguran u svojim analizama, brz i – voljan da priča.

"Prvi šef je bio očinski tip, tip mentora", kaže Polder. Sledeći šef je bio tip koji je jako dobro znao koji „taster" mora da pritisne kod njega da Polder postigne vrhunske rezultate. I Polder je hteo da napreduje, kao da mu posao nije „gutao" već dovoljno njegovih resursa. Želeo je da se domogne mastera iz projektnog menadžmenta i nekretnina. „I tako sam došao na 60 do 80 radnih časova nedeljno, i usput još studirao", objašnjava.

Kao vođa projekta je zarađivao 100.000 evra godišnje, nije imao vremena za prijatelje, nije imao život van firme. Ali u firmi, tamo je stekao priznanje i poštovanje. Prazninu u ličnom životu je kompenzovao s još više angažmana na poslu. Polder je počeo da gubi kilograme, oboleo je i to uopšte nije ni primetio.

I to sve dok mu lekarka nije propisala trodnevno bolovanje nakon jedne lakše saobraćajne nezgode. Pripisano mirovanje tokom kog je primetio da ga „održava" samo kretanje. Njegova doktorka je dijagnostikovala "burnout". „Dijagnoza F 48.0", precizira Polder. On je oduvek bio vrlo precizan tip.

Dok priča o vremenima svog „izgaranja", Polder dlanovima pritiska sto. Priča o tome kako se više nije mogao da motiviše da ide na posao. „Spavao sam 18 sati, onda bi nakon toga satima ležao, licem u postelji, slineći…"

Polder je potražio pomoć i kod lekara i kod alternativnih lekara. Tri godine su prošle otkako je napustio svoj posao. Ali od sebe ne može tek tako da pobegne – kad se nečega prihvati, onda to uradi kako treba.

"Kompletno sam se promenio, sad sam sasvim drugi čovek. Ranije sam samo radio, a sad radim upravo suprotno", naglašava. Prodao je sportski auto, kupio kamp-kućicu – i od tada živi od parkinga do parkinga, najradije je u šumi. Tu i tamo nešto zaradi kao građevinski savetnik.

"Sam sam sebe izlečio", kaže ovaj bivši menadžer. U njegovoj mobilnoj kućici stoje desetine bočica s folnom kiselinom, vitaminima i mineralima. „Ja sam zdrav, sve to bih ustvari mogao da bacim", kaže nam. I samo odmahuje rukom, nerado priča o tim sredstvima.

Kristof Polder sad ima novu misiju i ona sigurno ima veze s potragom za priznanjem. On piše knjige, savetnike za studente i investitore sa područja nekretnina. Napisao je i priču o sebi, o padu i spasu. "Bio sam tako nezadovoljan literaturom o pregorevanju, jer se u svakoj knjizi radilo o tome kojem se doktoru treba otići s kojim simptomima", opisuje on svoju motivaciju. "Hteo sam pokazati kako se može i sam izvući iz močvare."

Knjigu je otkucao u roku od tri meseca i objavio. Polder je i dalje ambiciozan,

marljiv, strukturiran čovek – i u svom novom životu. „Šest koraka za izlaz iz burnauta", to je obećanje koje on daje čitaocima u svojoj knjizi. Njegov oporavak je još „svež", moglo bi biti zanimljivo videti je li i njega tih šest koraka i život u šumi dovoljno odmakao od starog Kristofa Poldera – onog Poldera koji ga je i odveo u pregorevanje na poslu.

Kurir.rs/DW Foto: Profimedia

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track