Život kakav smo ga poznavali ovde se zaustavio, praktično preko noći. Nestali su prepuni vagoni podzemne železnice, sirene automobila i velike gužve jednog od najvažnijih svetskih gradova.
Tajms Skver sada stoji prazan. Grand Central Terminal napušten je. Grad koji nikad ne spava je u nesvesti a sirene su neumoljive.
Ljudi se plaše i lako je shvatiti zašto. Svakog dana tmurna smrt i zaraza nastavljaju svoj pogubni marš.
SAD su sada nadmašile Italiju u ukupnom broju potvrđenih smrti od virusa, dostigavši njegov najsmrtonosniji dan u petak sa 2057 smrtnih slučajeva. Njujork je i dalje najteže pogođena država sa više slučajeva nego bilo koja druga država na svetu.
Još je teško shvatiti da je travnata livada u Centralnom parku , pretvorena u terensku bolnicu. Isto tako i teniski kompleks u Flašingu koji bi trebalo da bude domaćin US Opena za samo nekoliko meseci.
Gradske vlasti su sa mrtvačnicama parkirale brojne hladnjače s prikolicama ispred bolnica kako bi se izborile sa velikim brojem mrtvih. U jednom tragičnom videu koji kruži internetom, viljuškar je prikazan kako se dižu tela na prikolici u Bruklinu.
U međuvremenu, gradski zvaničnici su angažovali radnike koji će sahraniti neke od mrtvih na ostrvu Hart, kraj obale Bronksa. Na snimcima bespilotnih letelica prikazane su posade sahrana u blatnjavim rovovima, koji su zakopali telo za telo u drvenim kutijama.
Neki ljudi su pobegli iz grada, ali milioni jednostavno uče da žive u zatvoru. Sada krećemo u petu nedelju. To je mnogo teže jer su mnogi stanovi ovde maleni.
Terenska bolnica Central Park u srcu Njujorka primila je svoje prve pacijente, jer su SAD zabeležili svoj najsmrtonosniji dan do sada.
Noću sirene još uvek urlaju, podsećajući na tragediju koja se odigravala u bolnicama u blizini. Ali postoji i drugi zvuk, onaj koji svakodnevno dobija na jačini.
U 19h oni Njujorčani u svojim stanovima zaustavljaju ono što rade, stoje na balkonima, na prozorima ili na krovovima, i počinju da pljeskaju i lupaju i zvižde kao ludi.
To je maleni znak zahvalnosti radnicima na liniji fronta koji su usred nezamislive bitke. I samo nekoliko trenutaka sirene se utapaju zvukom nade.
Kurir.rs/the Age
Foto: George Petkovich