NEMA KRAJA ŽRTVAMA KORONE U INDONEZIJI: Grobari rade po 15 sati za 265 evra mesečno, nisu imali ni zaštitnu opremu
Foto: Profimedia

teška situacija

NEMA KRAJA ŽRTVAMA KORONE U INDONEZIJI: Grobari rade po 15 sati za 265 evra mesečno, nisu imali ni zaštitnu opremu

Planeta -

Indonežanski grobar Junaidi Hakim naporno radi kako bi mogao da sahrani sve žrtve pandemije korona virusa na groblju u Džakarti.

Tim grobara brzo prelazi sa kopanja svežih grobova na zakopavanje tela sa ciljem da zadatak obave za manje od 10 minuta, kako bi se smanjila mugućnost zaraze.

"Najviše je zabrinjavajući trenutak kada istovarujemo kovčeg jer tada moramo da ga dotaknemo. Osećam olakšanje nakon što je zakopan", kaže Hakim, otac četvoro dece.

Oko 50 grobara na groblju Pondok Rangon - jednom od dva mesta koja su namenjene za sahranjivanje žrtava Kovida-19 u indonežanskoj prestonici, rade i po 15 sati dnevno, sedam dana u nedelji, za mesečnu zaradu od 290 američkih dolara (265 evra).

Oni moraju da iskopaju najmanje 20 svežih grobova, koji su obeleženi belim drvenim štapovima, na kojima piše ime, datum rođenja i dan kada je pacijent preminuo.

Međutim, teško je pratiti priliv svih preminulih i onih za koje je potvrđeno da su žrtve korone, kao i oni za koje se samo sumnja.

"Hitna pomoć nikada ne prestaje da nam donosi tela", rekao je on.

Grobari se bore sa vrućinom, a ožalošćene porodice su uvek negde u blizini.

Oni pozivaju porodice da se ne zadržavaju, uskraćujući im šansu da se pomole za najmilije.ž

"Srce mi slama kada vidim porodice koje plaču", kaže Minar (54).

"Kopam grobove već 33 godine i nikada ranije nisam bio toliko umoran. To je verovatno test od Boga", dodao je on.

Da napor za radnike groblja bude veći, većina posti zato što je Ramazan, odnosno ne jedu i ne piju dok je dan.

Grobar Naman Suherman rekao je da se nekako izbori sa glađu i žeđu tako što smatra da radi nešto plemenito za žrtve korona virusa

"Ono što mi održava veru u ovaj posao jeste da mogu da pomognem preminulima da pronađu konačište", kaže ovaj 55-godišnjak.

Grobari u početku nisu znali koliki su rizici koronavirusa, pa su žrtve sahranjivali bez zaštitne opreme.

"U početku niko od nas nije znao za korona virus", rekao je Minar.

"Nismo znali kako izgleda ta bolest, dok iz televizijskih vesti nisam saznao da je zarazna. Sledećeg dana sam požurio da kupim svoju masku za lice. Nekoliko dana kasnije smo počeli sa nabavkom zaštitne opreme", rekao je on.

Kurir.rs/Saut Čajna morning post/AFP

Foto: Profimedia

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track