U POTRAZI ZA NOVIM ŠEFOM: Koja političarka iz istočne Evrope će postati nova generalna sekretarka NATO? Jedna ima najveće šanse
Foto: Profimedia

težak izbor

U POTRAZI ZA NOVIM ŠEFOM: Koja političarka iz istočne Evrope će postati nova generalna sekretarka NATO? Jedna ima najveće šanse

Planeta -

Potraga za naslednikom generalnog sekretara NATO Jena Stoltenberga fokusirala se na liderke iz istočne Evrope.

NATO saveznici pročešljavaju svoje redove u potrazi za naslednikom generalnog sekretara Alijanse, Jensa Stoltenberga.

Stoltenberg, bivši premijer Norveške, na čelu je Severnoatlantske alijanse od oktobra 2014. Ugovor mu je produžen do septembra 2022. što liderima NATO ostavlja nešto više od godinu dana da mu pronađu naslednika. Formalni razgovori su već počeli i očekuje se da će Soltenbergov naslednik biti predstavljen na samitu NATO lidera u Madridu krajem proleća ili početkom leta naredne godine.

Spekulacija u Briselu i drugim prestonicama NATO ima u izobilju i neki zvaničnici, diplomate i analitičari kažu da je posle 72 godine došlo krajnje vreme da Alijansa postavi ženu na čelo vojnog saveza Evrope. Drugi kažu da će, s obzirom na kontinuirano sukobljavanje sa Rusijom, izbor kandidata iz istočne Evrope poslati snažnu poruku Moskvi, piše briselski portal Politiko.

Kada se uklope te dve ideje, spisak kandidatkinja bi izgledao ovako: bivše predsednice Hrvatske i Litvanije, Kolinda Grabar-Kitarović i Dalija Gribauskajte i sadašnja predsednica Estonije Kersti Kaljulaid.

Grabar-Kitarović, prva predsednica Hrvatske od 2015. do 2020. godine ima prednost jer je već radila u sedištu NATO kao pomoćnik generalnom sekretaru za javnu diplomatiju u periodu od 2011. do 2014.

Kritičari kažu da je Grabar-Kitarović, koja je karijeru izgradila kao koncerzvativac desnog centra, ukaljala svoj uzgled saradnjom sa ultradesnicom tokom kampanje za reizbor 2019. Uprkos skretanju u desno, Grabar-Kitarović je izgubila od bivšeg premijera i političara levog centra Zorana Milanovića.

Međutim, navodi briselsi portal, Grabar-Kitarović ima najimpresivniji rezime od drugih kandidata jer je bila i hrvatska ministarka za Evropu i ministarka spoljnih poslova. Učestvovala je u uspešnom prijemu Hrvatske u EU i NATO, bila je i ambasador u SAD od 2008. do 2011. što znači da ima i dobre kontakte u Vašingtonu što može da prevagne u njenu korist prilikom odlučivanja u NATO.

Kao saradnik američkog Sine instituta za politiku Grabar-Kitarović je držala seminar o budućnosti NATO koji se može shvatiti kao njena audicija za mesto šefa Alijanse. Tom prilikom je više puta naglasila da je kao pomoćnik generalnog-serketara bila u Avganistanu, na terenu.

"Volela sam svoj posao u NATO... saradnju i atmosferu", rekla je ona na početku predavanja kome je prisustvovao i bivši generalni sekretar NATO Jap de Hop Shefer, bivši holandski šef diplomatije koji je bio na čelu Alijanse od 2004. do 2009. godine.

De Hop Shefera je nasledio bivši danski premijer Anders Fog Rasmusen a njega Stoltenberg i više NATO insajdera kaže da je teško zamisliti nekoga na čelu Alijanse ko nije bio šef države ili vlade.

Sklonost ka bivšim liderima dovela je do spekulacija da bi bivša britanska premijerka Tereza Mej mogla da bude potencijalni kandidat. Mark Sedvil koji je bio njen ministar i savetnik za nacionalnu bezbednost i na kratko sekretar u vladi premijera Borisa Džonsona, takođe se našao na listi kao potencijalni britanski kandidat za NATO.

Jedan uticajni bivši ambasador u NATO kaže da se očekivalo da će Britanija snažno lobirati za svog kandidata kako bi pokazali da imaju uticaja u Evropi i posle Bregzita. Ali, kažu diplomate, kvalifikovanost kandidata će biti važnija od njihove nacionalnosti, a specijalni naglasak će biti na veštinama komunikacije, menadžmenta i vođstva. To znači da Mej ispada, jer su njene veštine menadžmenta i komunikacije bile žestoko kritikovane tokom Bregzita. A Sedvil nikada nije bio ministar spoljnih poslova ili odbrane, što su dve pozicije koje se smatraju minimumom zahteva za svakoga ko pretenduje na mesto šefa NATO.

Sjedinjene Države, Nemačka, Francuska i Britanija se tradicionalno smatraju najuticajnijim saveznicima u procesu izbora generalnog sekretara. Međutim, kako EU zemlje čine većinu u NATO - 21 od 30 članova - a još nekoliko članica su kandidati za EU, Britanija će teško dobiti mogućnost da ubaci svog kandidata u igru za mesto lidera Alijanse.

Neke EU članice, pre svega se tu misli na Italiju, veruju da je na njih došao red da dobiju glavni posao u NATO. Federika Mogerini, bivša italijanska ministarka spoljnih poslova i bivša šefica za spoljnu politiku EU ranije je pokazala interesovanje za posao, ali diplomate sumnjaju da će dobiti podršku Vašingtona i smatraju da je Enriko Leta, koji je bio premijer Italije od aprila 2013. do februara 2014. godine, snažniji kandidat.

"Britanija je željna uporišta u Briselu", rekao je bivši bivši visoki zvaničnik NATO. "Italijni kažu da je njihov red - uvek to govore. A to govore i ljudi iz istočne Evrope", dodao je neimenovani zvaničnik.

U trku bi mogli da uđu i holandski premijer Mark Rute koji sada radi na formiranju nove vladjauće koalicije i belgijska ministarka spoljnih poslova Sofi Vilmes koja je ranije bila premijerka.

Neki NATO posmatrači kažu da bi generalni sekretar iz neke baltičke zemlje, naročito Gribauskajte, mogao da bude doživljen u Moskvi kao neprijateljski gest, naročito sada kada američki predsednik Džo Bajden pokušava da stabilizuje odnose Rusije i Zapada.

Bivši visoki zvaničnik NATO kaže da se trka za mesto generalnog sekretara mora gledati u kontekstu veće ponude pozicija u NATO i pitanja koliko će tih pozicija zauzeti Amerikanci. U tom kontekstu, Sedvil bi lako mogao da dobije mesto zamenika generalnog sekretara, što bi na elegantan način rešilo pitanje Britanije.

Drugi faktori koji će uticati na odluku su da li zemlja kandidata ispunjava NATO cilj od 2 posto BDP-a na odbranu, što je simboličan ali važan pokazatelj koji može da da prednost Kaljulaidovoj.

Kaljulaid je nedavno konkurisala, bez uspeha, za mesto generalnog sekretara Organizacije za ekonosmku saradnju i razvoj, što je pozicija koja joj je, bar na papiru, više odgovarala. Pre dolaska na mesto predsednice u oktobru 2016. godine, ona je 12 godina bila predstavnik Estonije u Revizorskom sudu EU.

Rumunija je još jedna članica NATO koja izdvaja 2 procenta bruto nacionalnog dohotka na odbranu, što bi potencijalno moglo da otvori prolaz predsedniku Klausu Joanisu, iako mnogi smatraju da Rusija ne bi bila previše oduševljena time.

Grabar-Kitarović, sa druge strane, mnogi optužuju da je bila previše bliska sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom tokom Svetskog kupa 2018. godine - kada je podržavala "momčad" i bila uslikana u dresu nacionalne reprezentacije.

Francuska neće birati generalnog sekretara ali ima mogućnost veta, kažu NATO insjderi, što praktično znači da Turska neće moći ni da priviri. Francuski predsednik Emanuel Makron nedavno je zatražio od NATO da pokaže veće političko zajedništvo, što je cilj koji je Stoltenberg prihvatio u nedavnom govoru o budućnosti Alijanse.

Tokom svog predavanja na Američkom univerzitetu, Grabar-Kitarović je pokazala da je čula Stoltenberga ali i da ima njegovu sposobnost disciplinovane komunikacije koju je pokazao u odnosima sa bivšim predsednikom SAD Donaldom Trampom.

"Veoma je važno navesti da NATO nije samo vojna alijansa, već i politička i alijansa vrednosti", rekla je Grabar-Kitarović. "NATO ima zajednički demokratski identitet."

Kurir.rs

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track