SAUDIJCI SPRŽILI JEMENSKE HUTE: Za 15 sekundi lansirali 30 termobaričnih raketa! Noć kad su živi zavideli mrtvima VIDEO
Foto: Printscreen/Twitter

KRVAVI RAT U JEMENU

SAUDIJCI SPRŽILI JEMENSKE HUTE: Za 15 sekundi lansirali 30 termobaričnih raketa! Noć kad su živi zavideli mrtvima VIDEO

Planeta -

Da li ste znali da kopnene snage Saudijske Arabije imaju višecevne raketne bacače TOS-1 Buratino ruske proizvodnje? Niste!, E sad znate da imaju.

Naime, na društvenim mrežama pojavio se snimak delovanja saudijskih višecevnih bacača sa termobaričnim oružjem po pozicijama jemenskih Huta, koje podržava Iran.

Snimak delovanja TOS-1 (koji je čečenske teroriste od 1999-2001 bukvalno zbrisalo sa lica zemlje) po Hutima noću objavljen je na društvenim mrežama, a gledajući ovo delovanje 30 raketa kalibra 220 mm koje su lansirane za 15 sekundi, slobodno se može reći da su živi zavideli mrtvima, kad je TOS-1 počeo borbeno da deluje.

Prva serija TOS-1A, takođe poznata kao Solncepjok isporučena je ovoj bliskoistočnoj zemlji u skladu sa ugovorom vrednim 3 milijarde dolara koji je potpisan tokom prve državne posete kralja Salmana bin Abdulaziza al Sauda Moskvi, u oktobru 2017. .

Od Pinokia do Sunca

Iskustvo u gerilskim ratovima kakvi su bili Avganistan i Čečenija, naterali su Rusku armiju da konstruiše hibridni višecevni bacač raketa, prvo na šasiji tenka T-72, a kasnije na tenku T-90. Osnovno naoružanje sistema su rakete sa aerosolnim punjenjem koje imaju veliku ubojnu moć i stravičan efekat na protivničke snage po kojima dejstvuje ovaj borbeni sistem. Njegovi ekvivalenti na Zapadu su isključivo inženjerijska vozila koja aerosolnim punjenjem prave prolaz u minskim poljima, dok je u Rusiji to, isključivo ofanzivno, oružje uvedeno u naoružanje 2001. godine.

Ideja da se konstruiše teški raketni oklopni lanser malog dometa pojavila se 1970-tih godina 20. veka. Krajem decembra 1979. godine, usledila je intervencija u Avganistanu. U širokoj paleti različitog naoružanja pojavio se i neobični lanser kome su sovjetski vojnici zbog velikog lansera nadenuli ime „Buratino“. Ovo oružje je proglašeno strogom tajnom, a svoju prvu premijeru imalo je u borbama u dolini Panšir pri kraju intervencije u Avganistanu.

Raspad SSSR-a zaustavio je dalji razvoj velikog broja borbenih sistema, pa i Buratina, koji kao da je utonuo u zaborav, sve dok nije izronila 1997. godine njegova modernizovana verzija pod nazivom TOS-1. Dve godine kasnije, sistem je doživeo svoju premijeru u Drugom čečenskom ratu gde se pokazala opravdanost postojanja ovakve borbene mašine.

Oružje TOS-1 Buratino namenjeno je za uništavanje otkrivenih i slabije utvrđenih objekata korišćenjem aerosolnog eksploziva ili zapaljive smeše koja je nalik na napalmu. Efekat na cilj se ostvaruje dejstvom raketa kalibra 220 mm koje su smeštene u tridesetocevnom kontejneru, preuzetom od VBR BM 27 „Uragan“.

Kompletan sistem projektovan je u konstruktorskom birou „Omsk“. Sam sistem bio je postavljen prvo na podvožje tenka T-72, sa koga je uklonjena kupola sa topom, a kasnije i na telo tenka T-90. TOS-1 je trebalo da bude otporan na dejstvo municije do kalibra 20 mm, što ukazuje da je njegova osnovna namena borba protiv manjih gerilskih grupa.

Na šasiju tenka postavljen je lanser sa 30 cevi kalibra 220 mm (dometa do 40 km sa razornom bojnom glavom), koji je pri tom još dodatno oklopljen tako da štiti lanser čak od municije kalibra 12,7 mm. Iako lanser skinut sa višecevnog bacača raketa „Uragan“, ovaj sistem ima relativno mali domet do 3,5 kilometara (odnosi se na prvu seriju), dok njegova modernizovana verzija BM ima domet do 5 kilometara punjenja bez aerosola, dok punjenje sa aerosolom ima domet od 2,7 km, a minimalni domet rakete se kreće oko 400 metara.

Buratino može ispaliti jednu ili dve rakete istovremeno u vremenu od 0,5 sekundi, a da bi ispalio čitav lanser raketa bilo 30 ili 24 cevi (na modernizovanoj verziji) u salvama potrebno je oko 30 sekundi. Pri takvom lansiranju, rakete padaju na područije veličine 200 x 400 metara.

Posledica dejstva raketa punjenih aerosolnim eksplozivom jeste snažan natpritisak, koji je praćen visokim temperaturama koje dostižu i do 3.000 stepeni celzijusa. Inače, borbeni komplet oružja pokriva površinu od jednog hektara.

Punjenje lansera se obavlja uz pomoć vozila TM2 koje je takođe napravljeno na podvozju tenka T-72, gde umesto lansera stoje postolje za rakete i kran za pretovar raketa. Na vozilo može da se stave dve grupe sa po 12 raketa između kojih je postavljen kran, a osim raketa vozilo nosi i 400 litara benzina za popunjavanje gorivom vozila lansera.

Zvanično se vodi da je sistem u operativnoj upotrebi Vojske Rusije od 2001. godine.

TOS-1A

TOS-1A je modernija verzija TOS-1 sistema, koji je montiran na tenku T-90. Cilj modernizacije bio je pokušaj konstruktora da isprave neke manjkavosti sa verzije TOS-1, pre svega mali domet rakete, nedovoljna oklopna zaštita lansera. Tokom modernizacije na TOS-1A ugrađeni su optički senzor vidljivosti, 1D14 periskop, laserski daljinomer i balistički računar. Nišanjenje vrši posada iz samog vozila pomoću sistema sastavljenog od optike, senzora i računara koji obrađuje prikupljene informacije o cilju napada.

Osim Rusije ovim sistemom raspolažu, pored Azerbejdžana, i Jermenija i Alžir, a borbeno je upotrebljen u Siriji u ratu protiv Islamske države i proturske sirijske slobodne vojske.

Kurir.rs/A.Mlakar

·

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track