"DA NANESEMO TAKVE UDARCE DA SRBI NESTANU" 30 godina od zločinačke akcije "Oluja": Šta je prethodilo etničkom čišćenju u Hrvatskoj
Nakon završetka Drugog svetskog rata, u kom je tadašnja Nezavisna Država Hrvatska sprovela genocid nad Srbima, nakon Jasenovca i Gradiške, nakon Pavelića i Luburića, Budaka i Stepinca, na vlast dolaze komunisti, a Hrvatska se ponovo formira sa novim granicama, ponovo nedemokratski i na apsolutnu štetu srpskog stradalničkog naroda.
Ipak, čak i u toj novoj hrvatskoj federalnoj jedinici, Srbi imaju status konstitutivnog naroda.
To je značilo da Hrvati svojom brojnošću nikada ne mogu da nadglasaju Srbe po ključnim statusnim pitanjima.
Menjanje Ustava
U decembru 1990. godine, kad je raspad Jugoslavije već bio na vidiku, predsednik Hrvatske Franjo Tuđman jednostrano menja Ustav Hrvatske, tako da Srbi gube status konstitutivnog naroda i postaju nacionalna manjina u sopstvenoj zemlji.
Srbi s tim nisu mogli da se pomire i proglašavaju Srpsku autonomnu oblast Krajinu, s centrom u Kninu, u nameri da ostanu da žive u Jugoslaviji, ali i da sačuvaju svoje domove i živu glavu.
Hrvatska im to nije dopustila i već u martu 1991. njihove paravojne formacije, potpomognute spolja, otpočinju napade na srpska naselja, ali i na kasarne JNA, jedine međunarodno priznate vojske na tom prostoru.
Krv je pala, rat u Hrvatskoj je počeo.
SAO Krajina se 1992. ujedinjuje s drugim srpskim oblastima u Republiku Srpsku Krajinu, a uspostavljene su vojne i civilne strukture vlasti. Međutim, RSK nikada nije međunarodno priznata. Tokom postojanja, dolazi do postepenog ekonomskog propadanja, problema sa vojnim kadrom, izolacije i unutrašnjih političkih tenzija. RSK funkcioniše de facto kao nezavisna oblast, ali pod konstantnim pritiskom rata i međunarodnih pregovora.
Plan Z-4
Nakon što su 1995. vlasti Krajine odbile umnogome nepovoljan plan Z-4, koji su na sto doneli ambasadori SAD, EU, UN i Rusije, a koji je predviđao autonomiju unutar Hrvatske, Krajina gubi podršku, a Tuđmanu se otvaraju vrata za ostvarivanje tisućljetnog sna o nezavisnosti i konačnom rešenju "srpskog pitanja".
"Rešiti, na koji način rešiti? To je tema današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti, da može da kapitulira u nekoliko dana"
Franjo Tuđman, predsednik Hrvatske, jul 1995. godine
U praskozorje, 4. avgusta, otpočinje operacija "Oluja".
Najgore prošao Knin
Zločin hrvatske države i srpsku žrtvu najbolje prikazuju brojevi. Za vreme etničkog čićenja od 4. do 7. avgusta 1995. godine stradalo je oko 2.000 Srba, a oko 300.000 je proterano iz Hrvatske.
Najgore je prošao upravo Knin, grad u kom su Srbi ranije činili 80 odsto stanovništva, a Hrvati 20 odsto. Danas je situacija obrnuta.
"Pozivam sve Srbe, naše komšije, da se vrate, Garantujem da im neće faliti dlaka sa glave. Ovde su zaštićeni, a njihov odlazak je primetan jer je mesto potpuno opustelo, mladi nam odlaze. Bez Srba ovaj grad nije ono što je nekada bio", zaključuje Zlatan Šimunović, koji je u Knin došao kao izbeglica iz Konjica, a za Kurir ispričao kako su mu Srbi spasili glavu u ratu, što objavljujemo u posebnom tekstu.
(Kurir.rs/Dimitrije Petrović)

