Miodrag Džudović, nekadašnji reprezentativac Crne Gore, danas fudbalski trener, smatra da sankcije neće slomiti i zaustaviti Rusiju.

dzudovic1.jpg
Printskrin/Instagram 
foto: Printskrin/Instagram

Defanzivac rođen u Plavu, ostavio je veliki trag u ruskom fudbalu jer je sedam godina igrao u tamošnjem prvenstvu, za Spartak iz Naljčika. Jednu sezonu i u ukrajinskom Volinu iz Lucka.

Miodrag Džudović (42) u Rusiji igrao je za Spartak iz Naljčika, grada koji se nalazi na Kavkazu, u blizini Čečenije i Dagestana.

- Nisam se plašio kada sam dolazio. Raspitao sam se gde idem. Uzgred, nisam imao mogućnost da biram, a ugovor je bio dobar. Rekli su mi da je u Kabardino-Balkariji sve mirno. A zašto se plašiti? Crna Gora je takođe dugo bila u blizini ratnog područja - rekao je za Sport24 Miodrag Džudović.

dzudovic.jpg
Printskrin 
foto: Printskrin

Povukao je paralelu između naroda u Crnoj Gori i na Kavkazu.

- Pre svega, ujedinjuje nas poštovanje prema starijima. Iznenadio sam se kada su blagajnici u prodavnicama ustajali da me pozdrave. Lepo. Kao odgovor, poštovao sam mesto na kome sam igrao, naučio sam jezik, upoznao se sa kulturom. U Naljčiku je sa mnom igrao i golman Dejan Radić. Imao je tragičnu sudbinu, jer je izgubio bubreg posle povrede u Rostovu i tako završio karijeru. Sa njim sam u kontaktu. Dejan je dobro, živi u Beogradu, podiže četvoro dece. Radi kao agent, gradi i otvara vrtiće. I sa zdravljem je sve u redu.

Potom je Džudović govorio i o sukobu između Ukrajine i Rusije.

- Sve mi je to veoma neprijatno. Svakodnevno se pitam, kako su političari mogli da potonu do te mere da pokrenu građanski sukob između dva bratska naroda? Sukobi će se jednog dana završti, a ljudi će morati da nastave da žive jedni pored drugih. Ukrajina i Rusija su susedi, mnogi rođaci žive na suprotnim stranama granice. Ovo što se sada dešava treba zaustaviti i tražiti rešenje za pregovaračkim stolom. Smrt ljudi neće doneti ništa dobro ni jednom, ni drugom narodu.

h-02383666.jpg
EPA 
foto: EPA

O poziciji Crne Gore, kada su Ukrajina i Rusija u pitanju, Džudović kaže:

- Različiti su stavovi, u zavisnosti od toga ko odakle crpi informacije. Nismo ravnodušni, zabrinuti smo i za Rusiju i za Ukrajinu. Svi smo mi bratski narodi vezani jezikom, kulturom, religijom i istorijom. Neprijateljstvo među pravoslavnima je tragedija. Kako je to uopšte moguće? Nadam se da će se sve ovo brzo završiti.

Ruski novinar je konstatovao da je Rusija Crnu Goru stavila na listu neprijateljskih zemalja, jer je zvanična Podgorica uvela sankcije Moskvi.

- Crna Gora je kandidat za Evropsku Uniju ​​i članica NATO i to utiče na poziciju. Ali Rusija ne treba da gleda na narod Crne Gore kroz prizmu politike. Nemoguće je poništiti stvari koje nas istorijski spajaju. Vratimo se 20 godina unazad, 90-ih godina Rusija se pridružila sankcijama Jugoslaviji, poput Ukrajine. Uveli su trgovinski embargo. Ali mi nismo imali takve energetske resurse kao Rusija – bez benzina smo štedeli na namirnicama, skoro sve prodavnice su bile zatvorene. Niko nam nije pomogao, bili smo sami. Ali Rusija nas nije uvredila, shvatili smo da je to politički kurs. Shvatili smo da nas narod Rusije podržava. Tako je i sada, Rusi ne treba da se vode politikom. Crnogorci veruju da smo bratski narodi. Lično ne razumem zašto smo pristupili sankcijama. Šta nam je Rusija uradila? Ovu odluku nismo doneli mi, ne možemo ništa da uradimo.

h-02383871.jpg
EPA 
foto: EPA

Džudović je izneo i svoje mišljenje o tome kako će se Rusija izboriti sa sankcijama.

- Mislim da sankcije Rusiji nisu opcija. Sankcije nikada neće zaustaviti Rusiju. Da, i međunarodna zabrana sportista iz Rusije je pogrešna. Sport treba da ujedinjuje, na turnirima postoji prilika da se progovori. Ne možete sve farbati istom bojom. Razumemo ovo jer smo sve ovo prošli pre vas. Sankcije su kod nas trajale dve do tri godine. Nismo imali problema sa benzinom, jer moja porodica nije imala automobil. Ali bilo je teško. Ljudi nisu umirali od gladi, ali je izbor namirnica bio veoma ograničen. Nemoguće je bilo negde otići, granice su bile zatvorene, avioni nisu leteli. Jedina opcija je bila da pokušate da dobijete vizu i krenete preko Budimpešte. Ne govorim o poskupljenjima. Noćna mora.

dzudovic2.jpg
Printskrin 
foto: Printskrin

Potom se Džudović prisetio i NATO agresije na Srbiju i Crnu Goru 1999. godine.

- Na sreću, rat mene i moju porodicu nije povredio. Bio sam veoma mlad, moja braća takođe. Ali bilo je veoma napeto i neprijatno. Rat, bombardovanje, uništilo je pola Srbije. Živiš u getu. Pošteno rečeno, Crna Gora gotovo da nije učestvovala u tim sukobima. Naši političari uspeli su tada da zadrže smirenost i mir. Došlo je do incidenta sa Hrvatskom, ali nije dugo trajao.

330902-profimedia-profimedia.jpg
Profimedia 
foto: Profimedia

Novinara iz Rusije zanimalo je šta se dešava i kakva je budućnost spornih teritorija kao što su Kosovo i Republika Srpska.

- Više puta sam bio u Bosni i komunicirao sa predstavnicima svih nacionalnosti koje tamo žive. Dobio sam Pro licencu tamo. Mogu da kažem da tamo niko više ne želi da ratuje. Tamo političari imaju različite interese, ali narod više ne želi krvoproliće. Moje mišljenje je da smo mi kao Crna Gora na dobrom putu u našoj težnji da uđemo u Evropsku Uniju. Moramo poštovati komšije, njihove stavove i pravo na teritoriju. Mnogo je važnije razvijati kulturne i ljudske veze. Rat nikome ništa dobro nije doneo. Tako smo se borili i borili, mnogo ljudi je stradalo, a granice su ostale gotovo nepromenjene. Trebalo je da izbegnemo te ratove - zaključio je Džudović.

Kurir sport