Slušaj vest

Fudbaleri Rijeke drugi put u istoriji kluba postali su šampioni Hrvatske.

U neverovatnom foto-finišu Riječani su bili bolji od Dinama i Hajduka i okitili se titulom koja im donosi kvalifikacije za Ligu šampiona.

Radomir Đalović Foto: Pressinphoto / ddp USA / Profimedia, Šimánek Vít / ČTK / Profimedia, Foto: Profimedia

Tvorac uspeha je Radomir Đalović, bivši fudbaler ovog kluba.

Đalović je rođen u oktobru 1982. godine u Bijelom Polju. Još nije završio osnovnu školu, a već je stigao u Crvenu zvezdu kao perspektivan. Imao je svega 13 godina.

"Došao sam kao dete sa 13 godina iz Bijelog Polja. Sam, nikog nisam znao u Beogradu, svi su mi ostali u Bijelom Polju i bilo je teških trenutaka. Ali to me je izgradilo kao čoveka. Živeo sam pet godina u onoj baraci preko puta Marakane kod pekare Kruna, sa Nemanjom Vidićem, bili smo drugari, kao i sva deca koja dođu sa strane u Zvezdu. Vidić je tada bio mršav, nije imao razvijene grudi, ali je uvek bio striktan i posvećeno trenirao. Stekao sam tamo mnogo prijatelja, trenirali su me legende poput Duleta Savića, Vojina Lazarevića, Mileta Jovina, Kuleta Aćimovića, Zvonka Radića... Vojkan Melić je bio direktor škole. Mnogi iz te generacije danas grade trenerske karijere. Aleksandar Luković, Jovan Damjanović, Slavoljub Đorđević, Žarko Lazetić, ja...“, govorio je svojevremeno za Mozart sport.

Na njegovu žalost, nije debitovao za prvi tim, a posle avanture u Železniku, postao je prvi igrač koji je posle rata otišao u Hrvatsku.

"U jednom trenutku Železnik hoće da me pošalje na pozajmicu u Dorćol, imao sam probu u Zenici, a stiže i poziv prvaka Hrvatske. Kad sam potpisao za Zagreb, bio sam prvi igrač posle rata koji je došao u Hrvatsku. Imao sam 18,5 godina i dve i po sezone sam nosio dres Zagreba, koji je sezonu ranije postao prvak Hrvatske. Prvi i jedini put u klupskoj istoriji".

Dobre igre u Hrvatskoj preporučile su ga selektoru Vladimiru Petroviću Pižonu za mladu reprezentaciju tadašnje Srbije i Crne Gore.

"U prvoj utakmici plej-ofa protiv Norveške smo pobedili sa 5:1, igrao je čak i Vidić... A onda bez njega u revanšu smo izgubili sa0:3 i zamalo ispali. Ali stvarno smo bili strašna generacija: Bane Ivanović, Baša, Jokić, Neziri, Džoni Mijailović, Stančić, Marić, Boško, Simon... Branio Milojević. Danko Lazović, Andrija Delibašić i ja smo bili u špicu. Zamisli kakav smo tim imali kad Mirko Vučinić nije išao na EP. U grupi smo dobili ozbiljno jaku Hrvatsku sa Kranjčarom, Eduardom, Zahorom... Bane je ušao i dao gol za pobedu. Onda smo pobedili Belorusiju s braćom Hleb, pa na penale Šveđane s onim visokim Elmanderom u špicu... Došli smo do finala sa Italijanima, ali su oni sa Đilardinom, De Rosijem, Barzaljijem i ostalima bili jači“.

Đalović je u više navrata igrao za Rijeku, a kada je Jakirović napustio mesto šefa struke, uskočio je na njegovo mesto.

Real, Barselona, navijači, El klasiko, fudbal Izvor: Kurir