REVOLUCIJA U SRPSKOM FUDBALU! Sve reprezentacije igraju u istom sistemu, uveden kodeks ponašanja! Ranko Stojić: Temeljne promene za mnogo bolju budućnost
Veliki serijal Kurira o budućnosti srpskog omladinskog fudbala zatvaramo razgovorom s Rankom Stojićem.
Otkako je došao na mesto ključnog čoveka za strategiju i razvoj fudbala, zasukao je rukave i krenuo. Startna pozicija je bila loša, ali da je drugačije, ne bi verovatno ni bilo potrebe da ulazi u celu priču.
Nešto više od pola godine bilo je potrebno da vidimo prve rezultate, da se taj pomak oseti. Priča se o strategiji za budućnost srpskog fudbala, ali i još važnije, prelazi se na dela.
- Sve reprezentacije igraju u sistemu 4-1-2-3, uveden je kodeks ponašanja koji je obaveza svakog ko je deo bilo koje mlađe reprezentativne selekcije. Radimo i na postavljanju sistema po kojem ćemo od februara, u dogovoru s klubovima, svaki mesec imati po pet dana priprema i rada sa igračima koji su izbor selektora. Plan je da se talenti okupljaju u Sportskom centru FSS, gde će treneri iz klubova raditi zajedno sa stručnjacima saveza. Tako ćemo moći da pratimo treninge, radimo na individualnom i globalnom razvoju igrača i da osiguramo da se primenjuju najbolji standardi, baš kao u razvijenim zemljama. To su neki prvi potezi koji su uveliko povučeni - počinje priču Ranko Stojić, koji je sa svojim timom pre mesec dana predstavio veliki plan za mnogo bolju budućnost srpskog fudbala.
Održali ste prezentaciju strategije razvoja i klubova. Kakve su prve reakcije?
- Izuzetno pozitivne. U prvih nekoliko dana nakon konferencije čak 15-16 klubova stupilo je s nama u kontakt i želelo da implementira ideje koje smo predstavili. To pokazuje da postoji iskrena želja da se unapredi razvoj mladih igrača. Naravno, ovo je tek početak, pravi uspeh će biti kada sistem zaživi barem 70-80 odsto u praksi, ali verujem da ćemo kvalitetnim radom i saradnjom s klubovima to postići. Kontinuirani dijalog klubova i saveza doprinosi boljem razumevanju problema i njihovom rešenju. Svaka dobra poruka doprinosi celokupnom razvoju, ne samo omladinskog fudbala već fudbala uopšte.
Kako ocenjujete prvi korak ka sistemskom unapređenju fudbala u Srbiji? Da li je to korak ka pobedi?
- Daleko smo od pobede. Pobedom ću smatrati kada ovaj sistem zaživi i postane standard. Ali ovih prvih 15-16 klubova koji žele da idu dalje znak je da postoji entuzijazam i želja za promenom. Sve u fudbalu je povezano. Ne možete očekivati kvalitetne igrače ako nemate dobre trenere, niti dobre trenere ako nemate adekvatne edukatore. Jedan čovek ne može sam da menja sistem. Timski rad je ključan. Važno je da kritike, čak i kada nisu potpuno dobronamerne, posmatramo kao način da napredujemo. Ovo se odnosi na edukaciju, metodologiju, organizaciju akademija i klubova uopšte. Sve ovo nije namenjeno samo akademijama - ovo je sistem koji preporučujem i za prve timove.
Sve to ste izložili i na UEFA i FIFA konferencijama. Šta su vam oni rekli?
- U poslednjih nekoliko godina imao sam priliku da učestvujem na više međunarodnih konferencija. FIFA u Cirihu i UEFA u Budimpešti su bile ključne za formiranje naše strategije razvoja fudbala u Srbiji. Poslednja UEFA konferencija trajala je četiri puna dana, od devet ujutro do 18 sati po podne. Bilo je izuzetno intenzivno, teorijski deo, praktične vežbe, razmena iskustava s kolegama iz celog sveta. Na konferencijama smo detaljno razmatrali edukaciju trenera i igrača, metodologiju treninga, taktičke pristupe, ali i organizaciju akademija. Posebno smo se fokusirali na praktične implementacije, kako preneti znanje s teorije u realan rad u klubovima i akademijama. Naše prezentacije su prepoznate kao sveobuhvatna strategija razvoja, što su potvrdili i predstavnici UEFA i FIFA, rekavši da je pristup detaljan i primeren za implementaciju u praktičnom radu.
Nećemo previše da ulazimo u detalje, ali kažite nam ukratko deo u vezi s metodologijom treninga?
- Opšta tehnika, rad na osnovnim tehnikama, koordinaciji, agilnosti i pasovima. Trening traje od dva do dva i po sata i podeljen je u blokove od po 40 minuta po elementu. Specifični segmenti, odbrana, srednji red i napad. Svaki igrač svakodnevno radi 15-20 elemenata koji su specifični za njegovu poziciju, uključujući držanje lopte, duge pasove i intervencije. Globalni trening, integracija svih elemenata kroz simulacije utakmica, učenje automatizama i taktičkih principa. Ako igrači napreduju individualno, tim će automatski biti bolji. To smo videli i u drugim sportovima, poput košarke i tenisa. Samo su potrebni strpljenje i upornost.
Edukacija trenera je verovatno tema koja je u vrhu kada govorimo o problemima i budućnosti našeg fudbala.
- To je ključ dugoročnog razvoja. Obrazovanjem trenera na svim licencama cilj je da oni odmah dobiju kvalitetan edukativni deo kako bi, kada dođu do profesionalnih timova, imali praktično iskustvo i znanje da formiraju igrače na pravi način. Trenutno u našim akademijama previše pažnje posvećujemo timskoj taktici, a premalo individualnoj formaciji igrača. To je osnovni problem koji moramo da rešimo.
Stičemo utisak da vam je trenerski kadar od izuzetne važnosti, kako u reprezentaciji, tako i klubovima?
- Struka je ključna. Jedan trener može učiniti mnogo, ali samo uz adekvatnu podršku. Klubovi moraju imati dovoljan broj kvalifikovanih trenera, uključujući trenere golmana, fizičke spreme i druge specijaliste. Uvođenjem sistema edukacije treneri će moći da primenjuju savremene metode u radu s mladim igračima.
Takmičarski fudbal u mlađim kategorijama - da ili ne?
- Takmičenje je izuzetno važno. Bez njega igrači ne razvijaju sportsku svest i otpornost. U pionirskoj kategoriji je uvedeno regionalno takmičenje sa završnim turnirima, gde se plasiraju najbolje ekipe iz svake regije. Ovo motiviše mlade da se razvijaju i daje im osećaj stvarnog takmičenja. Poraz i pobeda uče ih lekcijama koje su bitne za dalji napredak. Bez takmičenja, teško je stvoriti igrače spremne za profesionalni nivo. Rumunski fudbal je primer gde nedostatak takmičenja u mlađim kategorijama negativno utiče na kvalitet seniora. Takmičenje mora da postoji, ali uz pravilno vođenje i edukaciju trenera.
Da budemo realni, teško da sve ovo može da upali ako nemamo infrastrukturu koja sve prati, zar ne?
- Apsolutno. Infrastruktura je jedan od tri ključna elementa razvoja, uz edukaciju kadrova i kvalitetan trenažni proces. Mnogo klubova u Srbiji nema dovoljno terena ni adekvatnih centara. Zato smo doneli odluku da od ove sezone klubovi u kvalitetnim ligama moraju imati minimalno jedan teren za treniranje i jedan za igranje, a kasnije broj terena raste. Ovo će primorati klubove da ulažu u svoje akademije i obezbede bolje uslove za razvoj mladih igrača. Uostalom, zar nije bolje imati jednog stranca manje u seniorskom timu, a taj novac preusmeriti na neki teren ili trenerski kadar omladinske škole.
Kad ste kod toga, imamo dobar primer iz Leskovca...
- U klubu Dubočica je do sada 35 miliona dinara godišnje od grada išlo za prvi tim. Odsad će taj novac biti uložen isključivo u akademiju, plate trenera, opremu i infrastrukturu. Ovo je direktna poruka da ulaganje u omladinske kategorije postaje prioritet.
Možete li objasniti španski model rada s mladim fudbalerima i njegovu primenjivost u Srbiji?
- Španski model je u suštini fokusiran na dugoročan razvoj igrača. Ne radi se samo o treningu već o sistemskom pristupu, kao što su regionalne lige, turniri, manji tereni za mlađe kategorije, edukacija trenera, saradnja sa školama i pedagozima. U Španiji, na primer, regija Madrid ima 170.000 registrovanih igrača, a Katalonija 250.000. Dakle, jasno vam je tu sve... Na šta mi treba da se fokusiramo? Infrastruktura i kontinuirani rad, to je baza koja stvara talente spremne za veći nivo. Važno je i individualno praćenje, kao i angažovanje roditelja u procesu, da bi se deca razvijala pravilno i bez kontradiktornih uticaja kod kuće.
Kad ste kod roditelja, kako oni utiču na razvoj mladih igrača?
- Roditelji su ključni, jer često provode najviše vremena s decom. Ako roditelji i treneri šalju različite poruke, dolazi do konfuzije kod deteta. Zato je važno da roditelji budu uključeni, ali da prate treninge bez komentara i da sarađuju sa stručnjacima, pedagogom ili psihologom, kada postoji problem u ponašanju ili edukaciji. To povećava šanse da se igrači razvijaju pravilno i da zadrže motivaciju.
Koji je najveći izazov u periodu između omladinskog i seniorskog fudbala?
- Period između 18. i 22. godine je ključan. Tada igrači prelaze sa omladinskog nivoa na senior. Trebaju im specifičan rad, individualni pristup i takmičenja koja odgovaraju njihovom razvoju. Mi trenutno nemamo dovoljno takmičenja i kontrole nad treningom, što usporava razvoj. Cilj je napraviti sistem u kom igrači neće imati potrebu da prerano odlaze, već će biti spremni kada dođu na veći nivo.
Šta mislite o pravilu bonus igrača u Mocart bet Superligi?
- Bonus pravila su korisna jer omogućavaju mladim igračima da dobiju prostor u takmičenjima i brže sazre. Za klubove je to prilika da razvijaju talente, a za reprezentaciju je benefit jer se igrači pripremaju za veći nivo.
Koji je krajnji cilj strategije, bar kada gledamo ugao za igrače?
- Krajnji cilj je da igrači budu potpuno spremni kada dođu na seniorski nivo ili u zapadne lige, da ne izgube vreme i da imaju kvalitetnu edukaciju. Sistem mora biti zdrav, treneri motivisani, roditelji uključeni. Tek tada možemo da stvaramo igrače spremne za reprezentaciju i ozbiljan fudbal.
Za kraj, kakva je budućnost omladinskog srpskog fudbala?
- Naš cilj je stvaranje sistema koji funkcioniše dugoročno. Sve što radimo, od infrastrukture, kadrova, edukacije, treninga, takmičenja, usmereno je na razvoj mladih igrača. Rezultati neće doći preko noći, ali sistem koji gradimo je održiv i postavlja temelje za budući uspeh srpskog fudbala. Moramo da radimo mnogo, mnogo više. Korak po korak, zajedničkim radom i kontinuiranom edukacijom možemo postići značajan napredak. Uveren sam u to - zaključio je Stojić.
Kad trener ne dobija platu...
Kako rešiti problem neadekvatno plaćenih trenera?
- Plaćanje trenera na vreme i adekvatno je od suštinskog značaja. Ako to ne funkcioniše, teško je očekivati da treneri budu motivisani i potpuno posvećeni radu s decom. Važno je stvoriti zdrav sistem u kom treneri imaju jasne zadatke, dobru platu i podršku kako bi mogli da rade svaki dan i u potpunosti razvijaju igrače. Ponavljam, bolje stranac manje koji ne donosi ekstra kvalitet, a plaćena i obrazovana struka.
Pedagozi i psiholozi
Moderan fudbal zahteva izuzetno dubok i širok pristup svakom segmentu, posebno u oblasti psihologije.
- Pedagozi i psiholozi su od izuzetnog značaja kada roditelji imaju nerealne ambicije ili dolazi do problema u ponašanju igrača. Oni pomažu i deci i roditeljima da se razvijaju pravilno, da deca ostanu motivisana i da treneri mogu fokusirano da rade na tehničkom i taktičkom napretku.