KAKO BEZ STERLINGA, KARLIKA I TAJRIKA?! Partizan pokazao sve slabosti u porazu koji ne boli! Ipak, neke stvari su za razmišljanje!
Košarkaši Partizana poraženi su od Olimpijakosa u Atini rezultatom 82:70 u okviru 28. kola Evrolige.
Poraz od apsolutnog lidera takmičenja na gostujućem terenu nije nešto što pali bilo kakav alarm za uzbunu, ali su crveno-beli iz Pireja ogolili slabosti crno-belih i pokazali nekim drugim protivnicima kako treba igrati protiv tima Željka Obradovića.
Naravno, ovo je lakše reći nego učiniti, svi su generali pre bitke, ali...uvek postoji ono ali.
Partizan je u Pirej doputovao u strašnoj evroligaškoj formi, posebno na gostovanjima, a pobede u Vilerbanu, Milanu, Bolonji i Kneževini dale su im za pravo da se nadaju da mogu i do iznenađenja u Atini.
Do toga ako ćemo biti pošteni nije moglo da dođe ni da se sinoćna utakmica igrala 80 umesto 40 minuta.
Ekipa Jorgosa Barcokasa je od samog starta imala kontrolu meča, savršeno je kružila lopta , najbolji napadač u Evropi Saša Vezenkov je bio inspirisan, a ko god da se našao na terenu dao je veliki doprinos.
Videli smo i nekoliko prelepih akcija, Papanikolau je u nekoliko navrata asistirao kao Miloš Teodosić iz najboljih dana, Saša Vezenkov se pretvorio u Kleja Tompsona za evropsko tržište, a Nikola Milutinov je pokazao da je i dalje možda i najbolji centar Evrolige, iako se njegovo ime nepravedno ne pominje u toj konverzaciji.
Olimpijakos jednostavno ima 16 odličnih košarkaša, a imaju taj luksuz da uvek neko drugi iskoči i odigra perfektno uz standardno dobre Vezenkova i Furnijea.
NE MOŽE BEZ STERLINGA, KARLIKA I TAJRIKA
Kada imaš ovoliko jak sastav ispred sebe i inspirisanog protivnika, teško je tražiti svoju šansu, moguće je samo boriti se, a to je kod Partizana bio slučaj (možda za nijansu manje nego na nekim mečevima), ali tako im je dozvoljeno.
Ne može da se kaže da izabranici Željka Obradovića nisu želeli pobedu, ali kad god su se približili protivniku i došli u priliku da smanje razliku na jednocifren zaostatak, usledilo je brzopleto rešenje u napadu, a to je itekako kažnjeno.
To je već nedostatak fokusa, a upravo to je ono što trener Obradović traži od svojih igrača.
Izgubljene lopte su bile veliki problem, Partizan ih je imao pet posle pet minuta igre, a sezonski prosek im je nešto manje od 11 po meču.
Na kraju "pristojnih" 13 uz sedam ukradenih, isto koliko je imao i protivnik.
Olimpijakos je imao 6 skokova više (33 - 27) i čak 7 asistencija više (25 - 18).
Statistika čak ne pokazuje pravi odnos snaga na terenu, jer su mnoge stvari "izjednačene" u finišu, kada se razigrao i najbolji igrač crno-belih Karlik Džons.
Bio je plejmejker crno-belih zaustavljen na samo 4 poena u prvom poluvremenu, a do kraja je postigao 17 (13 u četvrtoj četvrtini), kada je već maltene sve bilo rešeno.
Sterling Braun je odigrao jednu od najslabijih partija od kako je došao u Partizan sa samo 4 poena, a prethodno mu je najgori meč bio upravo protiv Pirejaca u Beogradu (nije slučajnost).
Zaustavili su u potpunosti Barcokasovi puleni spoljnu liniju Partizana, Ife Lundberg je takođe bio jako loš, a o Dvejnu Vašingtonu ne vredi trošiti reči, on je u ozbiljnom padu forme koji ne sluti na dobro.
Takođe, Tajrik Džons je postigao 5 poena uz dva skoka, premalo u odnosu na ono na šta smo navikli od njega.
Dakle, zaustavljen je udarni trio crno-belih Džons, Džons i Braun, a i pored odlične partije Brendona Dejvisa i Vanje Marinkovića, to nije bilo dovoljno za ozbiljniju pretnju.
Upozoravali smo u prethodnoj analizi da je upravo ovo ključ usporavanja Partizana (više o tome pročitajte ovde), a Olimpijakos kao prekaljena evroligaška ekipa je to uradila na najbolji mogući način.
Olimpijakos Partizanu nije dozvolio agresivnu odbranu kao u Beogradu, kažnjavali su svaki propust, a iako je zonski presing u jednom momentu treće četvrtine uspeo, to je bilo kratkog daha. Isak Bonga je nedostajao da sačuva Vezenkova, iako je to korektno radio Pokuševski, malo manje korektno Majk.
Izostala je u napadu prepoznatljiva igra 2 na 2 (bez lobova za Tajrika Džonsa), nisu iznuđivali preuzimanja iz kojih bi ostajali mismečevi iz čega se posebno hrani Karlik Džons, a vrlo često kada usledi pomoć jer plejmejker crno-belih probije prvu liniju pronalazi samog Sterlinga Brauna na šutu za tri (sve to je izostalo sinoć). Sve se svodilo na igru 1 na 1 i trčanje u leđa u kontri, a tako ne može da se poentira ceo meč.
ŠTA SLEDI
Vremena za "plakanje" nema, a nema ni potrebe za tako nečim. Partizan je i dalje u odličnoj pozicji, iako sledeće kolo gostuje Barseloni sa kojom je na istom skoru (15-3).
Ukoliko dobije direktnog konkurenta u gostima, "Parni valjak" će biti u idealnoj poziciji. Ukoliko izgube, malo će zakomplikovati sebi situaciju, ali slede "lakši" mečevi sa Albom i Efesom kod kuće.
Slede gostovanja Bajernu i Žalgirisu, a onda kao šlag na tortu utakmica sa Realom u Beogradskoj areni.
Sve je otvoreno, od ulaska u plej-of, prednost domaćeg terena, do ispadanja iz plej-ina, a u tome i jeste lepota ovogodišnje Evrolige.
Realnost je da će velika borba biti za poziciju 6, a kako stvari stoje, najveći rivali Partizanu za to mesto biće Monako, Pariz, Crvena zvezda, Barselona, Olimpija Milano, Real i Efes.
Među ovim ekipama treba tražiti učesnike plej-ofa, uz sigurne Olimpijakos, Panatinaikos i Fenerbahče.
BONUS VIDEO: