SVEMIR IMA CRNU RUPU, A PARTIZAN TREĆU ČETVRTINU: Zašto se ovo ponavlja crno-belima cele sezone?
Prosto nestvarno deluje podatak da Partizan u prvih osam kola u Evroligi nijednom nije dobio treću četvrtinu.
Sedam puta su crno-beli gubili tih 10 minuta igre, a jednom odigrali nerešeno, i to u praktično već izgubljenoj utakmici protiv Reala u Madridu.
Poslednja utakmica je tipičan primer. Barselona je slavila u Beogradu, i to pošto je treću četvrtinu dobila 10 razlike - 25:15.
Zašto se to ponavlja timu Željka Obradovića?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Deluje logičnije da Partizan, posebno na domaćem terenu, posle dogovora u svlačionici treba da izađe i napravi zalihu kako bi u završnicu meča ušao mirnije.
Možda je najbliži odgovoru zaključak da se radi o psihi i glavama igrača, pa bi klub morao više da poradi na tome.
Utakmica protiv Barselone je jedna od onih u domenu "čudnih", gde je teško naći valjan razlog zašto je doživljen poraz. Partizan je u svemu bio najmanje ravnopravan renomiranom protivniku, ali je čudesna trojka Vila Klajburna presudila. Naravno, sreću treba i zaslužiti. Partizan je nije zaslužio jer je, samo u finišu, promašio dva zakucavanja i još bar dva polaganja, uz jednu bitnu izgubljenu loptu.
Poraz boli, pogotovo jer sledi pakleni raspored, a još je bolniji jer je doživljen uprkos dobroj igri.
Ipak... Utisak je da je Partizan u poslednje dve utakmice, protiv Hapoela i Barselone, uspeo da digne nivo igre u odnosu na meč protiv Pariza. Imao je priliku da pobedi u Sofiji i večeras u Beogradu. Dolazak Fernanda i Kalatesa svakako su delom doprineli tome.
Ako treba tražiti pozitivnu stvar u porazu od Barselone, onda je to igra Tajrika Džonsa. Verovatno svojom najboljom partijom u crno-belom dresu pokazao je da u tandemu sa Fernandom može da bude jako oružje u nastavku ove duge sezone.
Olakšalo bi u tom smislu više treninga, ali ga nažalost Partizan nema previše.
