DVA PUTA POBEDIO SMRT, SLOMIO VRAT I POSTAO ŠAMPION: Prokockao je 10 miliona dolara i spavao sa najmanje 500 zvezda filmova za odrasle
Slavni holivudski režiser Martin Skorseze, autor kultnih filmova poput "Dobri momci", "Taksista", "Razjareni bik", "Kazino", "Ulice zla"... snimio je 2016. godine film "Krvari za ovo" po istinitoj priči.
Film je inspirisan životom Vinćenca Pacijence, američkog boksera italijanskog porekla. Pacijenca je tokom karijere šest puta boksovao za titulu prvaka sveta, a dva puta ga osvajao.
No, ovi parametri sasvim sigurno ne bi izdvojili Pacijencu iz mora boksera koji su osvajali dva ili više naslova svetskog prvaka.
Ono što je privuklo pažnju slavnog Skorsezea za film "Bleed for this" je perid od novembra 1991. godine do decembra 1992. godine.
Pacijenca, koji je 2001. godine promenio ime u Vini Paz, doživeo je krajem 1991. godine tešku saobraćajnu nesreću. Automobil u kome je sedeo na suvozačevom mestu je proklizao, prešao u suprotnu stranu, a na njega je naleteo kamion u punoj brzini. Jedva je preživeo, a spasioci prilikom izvlačenja iz olupine nisu bili svesni da je u stvari polomio nekoliko vratnih pršljenova, pa su ga dodatno unakazili.
"Kad sam došao svesti u bolnici, prišao mi je dr. Karter i sa suzama u očima rekao: 'Sinko, žao mi je što ti to moram reći, ali više nikad nećeš boksovati. Pogledao sam ga i rekao mu da je u krivu i da ću sigurno opet da boksujem: 'Vi ne znate šta sam ja u stanju da učinim'. Moja sudbina je u mojim rukama", rekao je Paz na prvoj konferenciji za novinare nakon nesreće.
U tom trenutku američki bokser nosio je na gornjem delu tela ružni metalni okvir, koji je vijcima bio pričvršćen za njegovu lobanju. Metalni okvir sprečavao je bilo kakve pokrete njegovog vrata. U nesreći su mu, naime, tri vratna pršljena napukla i pomerila se iz prirodnog položaja.
Ne samo da je tada 29-godišnji Paz vrlo brzo normalno prohodao i počeo da trenira, ne samo da se 13 meseci nakon nesreće i suprotno svim lekarskim prognozama vratio u ring, nego je ponovno boksovao za svetski naslov i do kraja karijere 2004. godine odradio još 24 meča.
Kada su mu sklonili protezu, namerno nije uzimao ništa protiv bolova. Vadili su mu metalne vijke iz lobanje naživo. To ne samo što govori mnogo o njegovom karakteru, već i o pragu bola.
"Hteli su da mi daju morfijum, ali ja se ne drogiram", bio je njegov čuveni odgovor.
Kada se oporavio i bio spreman da uđe ponovo među konopce, niko nije hteo da sparinguje sa njim. Svi su mislili da bi jedan udarac mogao da ga osakati ili ubije. Na kraju je njegov bliski prijatelj Rej Oliveira pristao da trenira sa njim.
"U prvoj rundi nije hteo da me udari. U drugoj rundi nije hteo da me udari. Kad je počela treća runda, počeo sam da ga uništavam. On se pokrio i pao na konopce, a onda je odjednom krenuo da mi vraća. Tada je nastao haos, koji je trajao jedno 30 sekundi. Mlatili smo se bez milosti. Kada se oglasio gong, vratio sam se do (trenera) Kevina Runija i mog oca i počeli smo da se grlimo i čestitamo jedan drugome. Tad sam znao da ću uspeti", ispričao je Paz.
Nešto više od godinu dana posle nesreće, ponovo je bio u ringu. Šest pobeda kasnije, borio se sa velikim Duranom. Panamski bokser je tada imao 43 godine i nadimak “šake od kamena” i bio je jedan od boraca sa najjačim udarcem.
Mnogi su Pazu govorili da je “lud” ili “budala”, pitali su se kako je uopšte dobio licencu da boksuje, pogotovo sa Duranom, poznatim po svojoj agresiji i snazi (jednom je nokautirao magarca iz udarca). Ali Vini je prošao sve preglede i dobio je dozvolu da boksuje.
– Voleo sam Durana, on je jedan od razloga što sam počeo da boksujem, ali je bio zloban i mrzeo sam ga pre te borbe. Rekao je neke stvari koje su me baš pogodile. Čim se oglasio gong, stvarno smo ozbiljno krenuli jedan na drugog. Jeste imao 43 godine, ali niko nije udarao jače od njega. Nikad nisam osetio tako nešto, kao da vas pogađaju one ogromne kule za rušenje zgrada. Bacio me na pod u petoj rundi, ali posle gonga sam ga pratio do njegovog ugla i govorio: “Duran, ne idem nigde!” On je samo odmahnuo rukom i rekao mi da sam “loko” (lud). Ali znao sam da ima m*da."
Posle 12 žestokih rundi, Paz je dobio na poene. A onda ga je ponovo dobio posle godinu dana.
Osvajao je neke manje važne pojaseve, a stigao je čak do borbe za titulu u supersrednjoj kategoriji. Ipak, protivnik mu je te 1995. bio tada nepobedivi Roj Džons junior, možda i najbolji bokser devetesetih, tako da nije zaista imao neke šanse.
No, to nije bio njegov prvi "susret sa smrću". Tri godine pre stravične nesreće, u novembru 1988. godine boskovao je protiv Rodžera Mejvedera, ujaka slavnog Flojda Mejvedera.
Kao i mnogi bokseri pre i posle njega, Paz je skidao kilograme kako bi zadovoljio težinsko ograničenje poluveltera. Uz drastičnu dehidraciju uspeo je da padne na potrebnih 63,5 kilograma, ali posledice radikalnog mršavljenja osetile su se tokom borbe. Poražen je na bodove i potom se onesvestio u ringu. U kritičnom stanju završio je u bolnici.
"Bio sam potpuno iscrpljen, nije mi ostalo ni trunke energije. Lebdeo sam između života i smrti i kroz maglu čuo kako medicinska sestra govori mom ocu "Gospodine Pacienca, gubimo vašeg sina. Otkucaji srca pali su na 10 u minuti". Tata me potom primio za ramena, dobro prodrmao i rekao "Šampione, baš me briga što si izgubio, nemoj ovo da mi radiš". Nikada neću da zaboravim njegove reči.
"Odjednom sam došao svesti. Kao da sam se vratio među žive. Da nije bilo mog oca, umro bih još 1988. godine".
Povukao se 2004, sa punom 41 godinom.
Paz nije bio beskompromisan, žestok, pa i nepromišljen, samo u ringu, nego i oko njega. Živeo je bez kočnica i nije poštovao društvena ograničenja. Nebrojeno puta dolazio je u sukob sa zakonom zbog kocke, alkohola, nasilničkog ponašanja, financijskih prestupa...
Sam je priznao kako je u američkim kockarnicama, u kojima je često boksovao, ostavio oko 10 miliona dolara. U jednoj noći znao je da izgubi stotine hiljada dolara. Na kraju 2007. godine proglasio je bankrot, a od neimaštine su ga spašavali prijatelji.
Osim kocke, obožavao je društvo lepotica i to do te mere da je izjavio kako je ponekad više ulagao i držao do seksa nego do bokserske karijere.
"Znao sam da povedem po tri porno zvezde sa sobom na meč, što verovatno nije bila dobra ideja. Ali sigurno je da sam bio bolji u krevetu nego za kockarskim stolom. Nemam pojma s koliko sam žena spavao, verovatno hiljadu. Otprilike polovina su bile starlete, striptizete i porno zvezde", ispričao je bez mnogo kajanja Paz, koji se svojevremeno družio i sa slavnom Dženom Džejmison.
Neuništiv i živahan duh Paz je pokazao i tokom snimanja filma "Bleed for this", kad je Majlsu Teleru, koji je igrao njegov lik, savetovao da u nekim scenama u gaćice umetne bananu.
"Volim kad stvari izgledaju realistično", objasnio je Paz, protagonist najneverovatnijeg povratka u svetu boksa i sporta.