Slušaj vest

Imao je samo 14 godina kada je pobedio tadašnjeg svetskog šampiona Raula Kapablanku u jednoj simultanki.

Od tada kreće sjajna karijera Mihaila Mojsejeviča Botvinika, jednog od najvećih šahista svih vremena.

Šahovski turnir "Srbija open 2025" Foto: Predrag Mitić

 Botvinik je rođen 17. avgusta 1911. godine u jednom malom mestu na rusko-finskoj granici kao sin zubnog tehničara.

Trostuki svetski šampion

Prvi put je postao prvak Sovjetskog Saveza sa 20 godina, a još pet puta je bio šampion svoje tadašnje države, poslednji put 1952. godine.

Sa 25 godina je počeo da postiže rezultate i na međunarodnoj sceni.

Nije iznenađenje da je Botvinik, stalno napredujući, tri puta bio svetski šampion (1948-57, 1958-60, 1961-63).

Njegova dugovečnost na šahovskom tronu pripisuje se njegovoj izuzetnoj posvećenosti izučavanju šaha. Pripreme pre meča i analize posle meča su bile najjača Botvinikova strana: tehnika pre taktike i majstorstvo u završnicama ispred zamki u otvaranjima.

Njegovo usvajanje i razvoj solidnih otvaranja u Nimcovićevoj indijskoj odbrani, Slovenskoj odbrani i Vinaverovoj Francuskoj odbrani bile su rezultat pažljivih studija i zato je mogao da se usredsredi na uzak repertoar otvaranja za vreme najvažnijih mečeva, često vodeći meč u pažljivo odabrane varijante.

Proračunat i hladan kao igrač

Botvinik je važio za igrača veoma proračunatog i hladnog, čija se igra zasnivala više na korektnoj nego na intuitivnoj ili spektakularnoj igri, kao što je to bio slučaj sa Mihailom Taljem.

Mihail Botvinik je ostao u šahu i posle Drugog svetskog rata, ali se retko pojavljivao na turnirima. Povukao se sa takmičenja 1970. godine u svojoj 59. godini, želeći radije da se posveti razvoju kompjuterskih šahovskih programa.

Takođe, želeo je da se posveti podučavanju budućih velemajstora, od kojih su "3K" bili samo deo, onaj najbolji: Anatolij Karpov, Gari Kasparov i Vladimir Kramnik.

Kasparovljeve beleške, u kojima se Botvinik pojavljuje gotovo kao očinska figura, otkrivaju Botvinikovu toplu i ljudsku stranu za razliku od njegove hladne i stroge ličnosti, kako su je uglavnom opisivali.

Buldožer koji je rušio sve pred sobom

Godinama kasnije, Tigran Petrosjan se sećao da mu je bilo teže da igra protiv Botvinika, nego protiv Bobija Fišera.

„Stalno sam bio svestan neugodnog osećaja neizbežnosti. U razgovoru s Keresom rekao sam mu o tome i uporedio Botvinika s buldožerom koji ruši sve na putu. Keres se nasmešio i rekao: "Zamislite kako je nama bilo da igramo protiv njega dok je bio mlad."

Bronštajn je o Botviniku govorio na sličan način: "Igrao je poput buldožera: marširajući kroz centar, protivnicima nije davao šansu da prežive njegovu odlučnost i energiju. Niko se nije mogao nositi s preciznošću njegove igre!“

Puškin i elektrotehnika

No, šah nije bio jedina oblast u kojoj je "patrijarh sovjetske škole šaha", kako su ga prozvali, imao uspeha. Bio je izuzetan inženjer u elektrotehnici, a za to je dobio brojna sovjetska odlikovanja.

Ali, ni tu nije kraj. Višestruki svetski šampion u šahu bio je ne samo vrhunski elektrotehničar i teoretičar računara, već je posedovao i književni dar i pronicljivost. Njegov ideal bio je Puškin, te je Botvinik nastojao da piše kratko, slikovito, jasno...

Odani komunista, Botvinik je bio uzdrman raspadom Sovjetskog Saveza i izgubio je svoje pozicije u ruskom šahu u vreme Jeljcinove ere.

Umro je od raka 1995. godine.