OTKRIVAMO TAJNU JEDNE OD NAJLUĐIH POBEDA SRPSKOG TENISA U 2025. GODINI! Bespoštedni fajter šampionskog mentaliteta i stava spreman je za veliku scenu!
Teniski meč se igra – do kraja.
Šta god vi mislili kao posmatrač – a neretko i kao igrač – ova mudrost (ili preporuka) se iz nedelje u nedelju potvrđuje na teniskim terenima širom sveta, bez obzira na nivo takmičenja.
Mnogi od nas koji su na ivici svojih stolica do kraja odgledali meč i remek-delo vrhunske sportske upornosti, borbenosti, požrtvovanosti, želje za pobedom i integriteta koje je Hamad Međedović demonstrirao tokom celog meča protiv nekada trećeg igrača sveta i dvostrukog finaliste Grend Slemova - a naročito na njegovom kraju – će tokom celog današnjeg dana na licu imati osmeh zadovoljstva što su imali tu privilegiju da u sebi još jednom podstaknu verovanje u najbolje i najlepše vrednosti sporta. Oni koji nisu će sigurno želeti da to posredno iskuse putem snimaka, medijskih izveštaja ili društvenih mreža – jer “Hamadomanija” postaje novi hit koji ne želite da propustite u zlatnim danima njegovog nastajanja.
Jučerašnji teniski dan za Srbiju je bio veoma dugačak – i jedan koji su obeležile simptomatične krajnosti. Istovremeno, “mladiću od čelika” iz Novog Pazara teniski dan kao da u sebi sažeo barem cela tri, jer on bukvalno od izuzetne završnice koju je odigrao na turniru u Marseju do kraja skoro tročasovnog meča sa Cicipasom iza ponoći po lokalonom vremenu – nije stao. Kompletnu vožnju toboganom fizičkih, mentalnih i emotivnih doživljaja od juga Francuske do ruba katarskog poluostrva Hamad Međedović izveo je “u jednom dahu”, jer vam mladost dozvoljava da nadahnuće uspehom i želju da se takvo osećanje nastavi dižete na uvek viši nivo, da još duže traje – pa čak i kroz jednu od najbolnijih povreda koju možete doživeti u tenisu. Nema osobe koja se refleksivno nije uhvatila za preponu videvši kakav bol je Hamad podneo uradivši špagu kako bi probao da stigne lopticu koja ga je već prošla. “Šta mu je to trebalo?” pitali su se mnogi, kao kasnije možda i sam Hamad – ali u žaru borbe, kada protivniku želite da usadite nesigurnost u smislu toga da ni jedan njegov udarac nije nedostižan – reagujete instinktivno. Toliko je puno primera takvog postupanja u tenisu, iz kojeg se i uči i ne uči jer je takva priroda momenta odluke – kao što su bili Alkarazovi grčevi protiv Novaka u polufinalu Rolan Garosa 2023. kada je mladi šampion u nastajanju sebe doveo u to najteže stanje time što je želeo da stigne da vrati sve što mu je bilo upućeno sa druge strane mreže. Da li možda zbog takvog odnosa prema sportskom izazovu danas ovaj vršnjak Hamada Međedovića ima 4 Grend Slem titule na svim podlogama – pitanje je na koje se može potvrdno odgovoriti – ali, ponavljamo, o kome se u datom momentu ne razmišlja. Jer – tako nastaju šampioni, a Hamad je na dobrom putu da bude jedan koga će teniski svet prihvatiti i pamtiti.
Ako se usredsredimo samo na deo meča od Hamadove povrede i prekida za hitni medicinski tajm-aut početkom devetog gema trećeg seta (a posle njegovog osvajanja prvog seta i frustrirajućeg gubitka drugog – pogubnog po njegov reket) važno je istaći nekoliko teniskih “mudrolija”. U situacijama kada se ovakve povrede dešavaju – a koje se ne završe predajom protivnika – igrač doživljava veliku emotivnu promenu u odnosu na stanje u kome se prethodno nalazio, u kome se borio protiv potpuno zdravog igrača i u parametrima takmičenja koji su uobičajeni. Ovu vrstu istinskog šoka uopšte nije lako prebroditi, jer morate učiniti ono što možda i nije imanentno ljudskoj prirodi – ignorisati da je sa druge strane mreže sada povređeni protivnik (koji se jedva kreće, šepa, ima vidno bolne izraze lica) i nastaviti da igrate kao da se ništa nije desilo. Veoma su retki oni igrači kod kojih se način igre ne promeni ili zbog ovoga poremeti – što je izuzetno opasno, jer vi onda spuštate nivo svojih performansi i postajete ono što je za svakog tenisera najopasnije – sebi samom najveći protivnik. Jasno je da se to desilo i Cicipasu, koji je – uz sve ovo – imao i dodatnu otežavajuću okolnost: da servira kako bi ostao u meču.
Kao školski primer se taj aspekt teniske igre može posmatrati od momenta Hamadove povrede nadalje – i njegova vrhunska važnost u savremenom tenisu. Iako će vam konačna statistika meča ispričati drugačiju priču (rejting servisa – Cicipas 309, Međedović 289), Hamad je za 1% imao bolji prvi servis (66% - 65%, odnosno realizovanih 74 od 112 prvih servisa nasuprot 69 od 106 Cicipasa) što potvrđuje neverovatnu upornost našeg asa da se bori “do prekosutra” sa onim što mu je preostalo – servisima, forhendom, defanzivnim bekhendom i – jednom zdravom nogom. U tim okolnostima Cicipas je morao da ima precizan i dovoljno jak prvi servis kako bi izbegao Hamadova nastojanja da ga snažnim riternima potisne dovoljno kako bi njegova naredna loptica dala Hamadu priliku da ostvari viner njegovim bombastičnim forhendom, a on to u tom odlučujućem periodu meča nije imao – na potrebnom nivou. Čim je Hamad uspeo da kroz svoj naredni servis gem obezbedi igranje taj-brejka i natera Cicipasa da ponovo servira kako bi ostao u meču, veliki tas psihološkog pritiska je ponovo vraćen na stranu Grka – koji se u svoj svojoj važnosti manifestovao u odlučujućem taj-brejku. Do tada je Hamad “ušao u fazon” kako može da igra i dođe do poena (jak prvi servis, duboki drugi servis sa “kik-om”, forhend viner iz svih mogućih pozicija i navođenje Cicipasa na greške), Grk nije uspeo da stabilizuje svoj servis i igru u terenu kojom bi odgovorio na Hamadove udarce i dovoljno ga “rastegao” kako ne bi stizao do njegovih – i psihološki se samleo kroz greške i neuspele pokušaje koji su rezultirali u čak dva mini-brejka za Hamada u ključnim momentima taj-brejka (2:1 i 5:2).
Meč koji je predhodio ovom je – isto tako – primer važnosti servisa (i odgovoru na isti) u današnjem tenisu. Ono što je najboljem svih vremena Novaku Đokoviću skoro sigurno omogućilo trijumfalnu šampionsku dugotrajnost je efikasno korišćenje početnog udarca i fantastičnu sposobnost da ga kod svojih protivnika neutrališe najboljim riternom u istoriji ovog sporta – ali toga u meču protiv poletnog Beretinija nije bilo na potrebnom (najvišem) nivou. Sa izuzetnih 75% uspešno odserviranih prvih servisa (od kojih je realizovao 85%!) i 50% osvojenih drugih servisa (Đoković: 69%/84%, samo 30% drugi) Beretini je stalno bio korak ispred Novaka u igračkom i psihološkom smislu, što se manifestovalo kroz ključne mini-brejkove u taj-brejku prvog seta i dva brejka u drugom (a da je pritom Novak spasio još 4 brejk lopte, gde je Beretini imao 100% učinak sa 3 od 3). Kada je ritern u pitanju – dugo Novak nije tako nadigran od strane nekog u tom aspektu igre (rejting riterna 139 za Italijana, samo 65 za našeg asa) sa čak 70% poena osvojenih na Novakov drugi servis od strane osvajača Belgrade Opena. Za optimizaciju igre uz efikasne servise i riterne potreban je kontinuitet u treninzima i takmičenju – što Novak posle povlačenja iz polufinala u Melburnu nije imao, pa ostaje nada da će pred odlazak na “sunčani dubl” Indijan Velsa i Majamija uspeti da povrati ritam i nivo sa prvog Slema sezone koji će ga činiti opravdano jednim od najvećih favorita za osvajanje Slemova i ove važne sezone za njega i tenisku istoriju uopšte – možda i pretposlednje u njegovoj karijeri.
U isčekivanju informacija da li će se volšebno oporaviti od bolne “male noćne gimnastike” i zapretiti svojim izuzetnim oruđima još jednom (do nedavno) Top 10 asu iz Kanade Felisku Ože – Alijasimu - ili barem džentlmenski izaći na teren kako bi od punih tribina “Kalifa teniskog i skvoš centra” dobio priznanje i podršku za sportsko čudo koje je načinio sinoćnjom pobedom – radujmo se saznanjem da je srpski i svetski tenis u Hamadu Međedoviću definitivno dobio bespoštednog fajtera “par ekselans” šampionskog mentaliteta i stava, čiji bi svaki naredni turnir na ATP turneji mogao da nosi fantastična iznenađenja, uspehe, priznanja i podstrek za dalje stvaranje još jedne sportske legende iz Srbije.
Bravo Hame, hvala ti, idemo dalje i verujemo u tebe!
Kurir sport / Vuk Brajović
BONUS VIDEO: