Slušaj vest

Veliki broj teniskih velikana utabavo je put svojim mlađim naslednicima i od tenisa napravio svetski popularan i porfitabilan sport.

Jedan od vrhunskih tenisera na početku zlatnog perioda ovog sporta, na spoju amaterske i open ere, bio je i Tomas Lejus. Rođen je u Talinu u Estoniji, 28. avgusta 1941. godine. Njegovi roditelji Algi i Karl videli su ga kao pijanistu, ali je on bio lud za sportom. Tomas je bio nadareno dete. Sa pet godina znao je da čita i kada je pošao u školu znao je matematiku na nivou trećeg razreda, ali je zbog sporta često morao da izostaje sa nastave. U srednjoj školi lako je izlazio na kraj sa gradivom. Posle Drugog svetskog rata Tomasov otac radio je u fabrici koja je proizvodila stolove za stoni tenis, pa je mladi Tomas vrlo brzo počeo da se bavi ovim sportom. 

Lejus.jpg
Priča za film - Tomas Lejus Foto: Foto: Eesti Tennis 100 arhiiv

Obožavao je Tomas Lejus sve sportove. Kao junior bio je prvak Talina u stonom tenisu, a bio je i u raznim selekcijama košarke i odbojke. Igrao je fudbal, bavio se atletikom, bio odličan i u šahu. Sa deset godina se zaljubio u tenis. Imao je drveni reket i besomučno je trenirao preko leta, dok je zimi udarao lopticu u zid, u roditeljskom stanu. Tadašnji trener Evald Kri video je talenat kod njega i priključio ga školskom timu.

Iako mu je tenis postao opsesija i sve u životu Tomas Lejus nije želeo da razočara roditelje, pa je pored obavezne škole završio i muzičku. Svirao je fantastično klavir, impresionirao je profesore... Ali... Njega je interesovao jedino tenis. Sa 16 godina postao je prvak SSSR, a sa nepunih 18 osvojio je juniorski Vimbldon. Pobedio je Brazilca Ronalda Barnsa i svom treneru Evaldu Kriju doneo zaradu, jer se kladio sa čuvenim Fredom Perijem. Kri je tada dobio 25 funti, a mladi Lejus samo dve funte za trijumf na Vimbdlonu.

Njegovo osvajanje titule na Vimbldonu podiglo je svest o ovom sportu u SSSR, pa su komunistička rukovodstva svih sovjetskih republika počela da grade terene i dvorane, kako bi tenis postao sve više popularan među decom. Odbio je ponudu da ostanu u SAD i ugovor od 45.000 dolara, jer je sovjetskim teniserima bilo dozvoljeno da provode samo 90 dana godišnje u inostranstvu. Žalio se tada Lejus na uslove, jer u SSSR tenis nije mogao da igra sa internacionalnim lopticama, već samo sa domaćim, a razlika je bila ogromna.

Tomas Lejus Foto: Foto: Eesti Tennis 100 arhiiv

Sudeći po njegovim rezultatima, Lejus je uspeo da se prilagodi svim uslovima: 23 puta je postao šampion Estonije (devet puta u singlu, šest puta u paru i osam puta u mešovitom dublu) i 10 puta šampion SSSR-a (četiri puta u singlu i mešovitom dublu i dva puta u paru). Nije iznenađenje što je tri puta proglašen za sportistu godine Estonije.

Na internacionalnom planu, Lejus je dva puta stigao do polufinala u Monte Karlu. Igrao je u Rimu, Napulju i Marseju. Od grend slemova, igrao je na Vimbldonu, Rolan Garosu i Melburnu, te samo jednom na US openu. Nije beležio velike rezultate na grendslemovima. Bio je u timu sa zemljacima Aleksandrom Metrevelijem, Sergejom Lihačovom i Anom Dmitrijevom. Otkrio je Lejus kasnije da je imao nekoliko ponuda da emigrira, ali da ga to jednostavno nije interesovalo.

- Nikada nisam razmišljao o emigriranju. U SSSR su mi rođaci, šta bi bilo sa njima? Plus, dobro sam živeo i bez Amerike - rekao je Tomas, čija je sestra, živela u Parizu i sa kojom se sreo tokom Rolan Garosa, gde je stigao do četvrtfinala, što mu je bio najveći uspeh na nekom od grendslem turnira.

profimedia-0077860842tomas.jpg
Mnogo je obećavao - Tomas Lejus Foto: U. Lavlis / Sputnik / Profimedia

Tokom uspešne teniske karijere Tomas Lejus je igrao neizvesne mečeve sa Rodom Lejverom, Rojem Emersonom, Džonom Njukombom, Manuelom Santanom. Pobedio je Nikolu Pilića, Jana Kodeša, Nikolu Pjetranđelija, Džona Mekdonalda. Dobio je nadimak Računovođa, jer je proračunao sve poteze, kako svoje, tako i protivnika.

Godine 1967. Tomas i njegova prva žena, trener ritmičke gimnastike Anelis, dobili su ćerku Doris, koja će nesrećno nastradati 21 godinu kasnije u saobraćajnoj nesreći. Uhvaćen je u pokušaju šverca, jer je svojoj ženi želeo da iz inostranstva donese ogrlicu i zabranjeno mu je da putuje u inostranstvo na godinu dana. Lejus je smatran bogatim čovekom u SSSR-u i vozio se po Talinu u velikoj Volgi. 

profimedia-0071751951lejus4.jpg
Prijatelji - Tomas Lejus i Jan Lešli Foto: Yuriy Somov / Sputnik / Profimedia

Godine 1971. Lejus se razveo od svoje prve žene Anelis i brlo brzo stupio u vezu sa Ene Visnapu koju je oženio. Međutim, 1974. godine. tačnije 13. maja Tomas Lejus je ubio svoju ženu Ene. Prema izveštaju policije, Lejus je svoju suprugu zatekao u krevetu sa režiserom Jurijem Šerlingom. Osuđen je na osam godina zatvora, ali je sa robije izašao posle tri. Tada su se o njemu u sovjetskoj štampi ispredale razne priče. Po jednoj verziji Lejus je bio gej i posvađao se sa suprugom zbog dijamanata, pa ju je zbog toga ubio. Po drugoj verziji, Ene je bila fatalna žena, zbog koje je Lejus navodno izgubio interesovanje za tenis i počeo da pije.

Drugi učesnik ove tužne priče sa smrtnim krajem bio je kompozitor i pozorišni reditelj Jurij Šerling. Nekoliko puta je u intervjuima rekao da su on i Ene želeli da se venčaju. Da je ona to priznala Lejusu i platila glavom. Po izlasku iz zatvora Tomas Lejus je davao intervjue, ali nije želeo da govori o svom odnosu sa Ene. Čim bi dobio takvo pitanje, odmah bi prekidao intervju. Ipak, sreo se licem u lice sa Šerlingom, na zahtev Eneine majke, ali nije poznato šta su njih dvojica rekli jedan drugom.

Lejus print.jpg
Igrao tenis dok je bio živ - Tomas Lejus Foto: Printskrin

Posle toga, Tomas Lejus je radio kao trener u Uzbekistanu, Gruziji, Nemačkoj i Finskoj. Oženio se treći put i dobio troje dece. U Estoniju se vratio 1997. godine, gde je postao kapiten Fed kup tima od 1999. do 2001. Nove vlasti u Estoniji oduzele su mu teniski centar.

Godine 2008. Lejusu je dijagnostikovan rak prostate. Bio je veoma umoran, nije mogao da okrene glavu, podigne nogu, bolela su ga leđa. Lejusu je propisana hormonska terapija, bolovi su se smirili, ali je njegov imuni sistem patio. Vremenom je odlučio da odustane od hormona i pređe samo na antitumorske injekcije. Kada je Lejus prvi put saznao za dijagnozu, lekari su mu dali 3% šanse da će lečenje pomoći. Preživeo je, pobedio bolest i posle toga provedio nekoliko sati dnevno na terenu, a 2011. je čak osvojio turnir za igrače preko 70 godina, pobedivši u tri meča. Radio je kao komentarom na raznim TV stanicama u Estoniji. Preminuo je u Talinu 7. februara 2025. godine.

Kurir sport/Sports

Novak Đoković ućutkuje nekoga na Australijan openu Izvor: Eurosport