ĐOKOVIĆ ODIGRAO JEDAN OD MEČEVA KARIJERE, POBEDIO ALKARAZA I KOMPLETIRAO TENIS! Novak je zacrtao svima da je najveći svih vremena, Španac ostao nemoćan
Bila je to subota, 4. avgust 2024. godine, Novak Đoković je, nakon gotovo perfektnog turnira na Olimpijskim igrama u Parizu, izašao na teren zajedno sa Karlosom Alkarazom.
Finale koje su svi čekali je apsolutno ispunilo očekivanja.
Tada tridesetsedmogodišnji Đoković je odigrao jedan od najboljih mečeva u karijeri, a tako nešto mu je i bilo potrebno kako bi pobedio sjajnog Španca.
Činjenica da je meč koji je završen u dva seta trajao gotovo tri sata dovoljno govori koliko su napora obojica tenisera uložila u to finale.
Na kraju je bilo suza sa obe strane...
Novak je na kraju meča nekoliko puta pao na šljaku, a posebno su bili emotivni trenuci kada se tresao dok je plakao, kao i kada je bio u zagrljaju svojih najbližih.
Osvajanje olimpijskog zlata je bila stvar koja je falila Đokoviću. Uprkos ogromnom pritisku Novak je odigrao fantastičan turnir, a najbolji je bio onda kada je bilo najpotrebnije.
Novak je u prvom kolu pobedio Metjua Ebdena (6:0, 6:1), zatim Rafaela Nadala (6:1, 6:4), Dominika Kepfera (7:5, 6:3), Stefanosa Cicipasa (6:3, 7:6(7:3)) i Lorenca Muzetija (6:4, 6:2).
Najveći uspeh u karijeri
Novak je nakon pobede na konferenciji za medije poručio da osvajanje zlata na Olimpijskim igrama smatra uspehom karijere.
"Osvojio sam bronzu 2008. godine. Posle nisam mogao da pređem prepreke u polufinalu i da dođem do medalje, sada u 37. godini, protiv 21- godišnjeg, najboljeg na svetu, kada sve to pogledam, ovo je najveći uspeh u mojoj karijeri. Ova godina je bila drugačija za mene, nisam osvojio ništa do sada, ali rekao sam da su Grend slemovi i Olimpijske igre glavni cilj, znao sam da je ovo verovatno poslednja šansa za Olimpijske igre".
"Sumnje uvek postoje, ali vera i uverenost da mogu su jači od sumnji, uvek je bilo sumnji tokom karijere, ali na kraju je samo bilo pitanje kada će se nešto desiti. OI su svake četvrte godine, znao sam da imam 37, da ne znam koliko ću još šansi imati, morao sam da se nosim sa tim, da utišam svu buku oko mene i da se fokusiram na ono što moram na terenu, to je najveća bitka, presrećan sam što sam to uspeo i to protiv momka koji je najbolji na svetu trenutno. Sve što sam osetio u tom momentu je prevazišlo sve ono što sam pre toga osetio. Biti na terenu uz srpsku zastavu koja se podiže, slušati himnu, ništa ne može to da nadmaši", rekao je Đoković.