SVI IZ SELA OCA GORANA BREGOVIĆA BILI SU DOMOBRANI, DOK MU JE DEDA BIO SOLUNAC: Tata mu otišao u PARTIZANE zbog DOBRIH RIBA, a majka KRILA u Srbiji i švercovala duvan da prežive
Foto: Profimedia

Signali od boga

SVI IZ SELA OCA GORANA BREGOVIĆA BILI SU DOMOBRANI, DOK MU JE DEDA BIO SOLUNAC: Tata mu otišao u PARTIZANE zbog DOBRIH RIBA, a majka KRILA u Srbiji i švercovala duvan da prežive

Stars -

Fontmen grupe Bijelog dugme Goran Bregović za sebe voli da kaže da je „lečeni Sarajlija“, a iako retko daje intervjue, kada pristane, za njega nema nezgodnih pitanja. I danas svira s istim žarom na više od 150 koncerata godišnje i ne pomišlja na penzionisanje. Utisak je i dalje da živi brzo, ali s pravom merom seksa, droge i rokenrola.

Signali od boga

Ovaj čuveni muzičar rođen je 22. marta 1950. u Sarajevu. Samo u fragmentima ponekad je govorio o svojoj mladosti i odrastanju. Sin Srpkinje Borke i Hrvata Franje, aktivnog vojnog starešine iz Križevaca, koji je povremeno voleo da zasvira violinu, a od koga je, priznaje, nasledio muzički gen i ljubav prema dobrom provodu.

foto: Privatna Arhiva

- Moj otac je bio vojno lice, a majka knjigovođa. Potičem iz srednje klase, gde nikad ničega nije falilo, ali nije bilo ni izobilja. Stid od razmetanja verovatno nosim iz kuće, pa se nadam da će mi i deca biti takva. Roditelji su mi bili komunisti, tako da se u mom domu nisu slavili verski praznici, ali iznad mene je živeo pravoslavni pop, pa sam uvek imao šarena jaja za Uskrs. Istovremeno, bio sam u takvom komšiluku da sam za Bajram slao komšijama kurban, meso od ovna koji se kolje za taj praznik. Samim tim sam i ja tog dana dobijao kurban. Bez obzira na to što sam odrastao u takvoj kući, bog mi je redovno slao signale - kaže Bregović, koji će novi album „Tri pisma iz Sarajeva“, inspirisan trima religijama: hrišćanstvom, islamom i judaizmom, predstaviti na koncertu 15. decembra u Štark areni u Beogradu.

Goran je u rodnom Sarajevu izbačen iz niže muzičke škole zbog lenjosti i navodne netalentovanosti. Prvu gitaru dobio je početkom šezdesetih, a osnovne akorde učio je od Ede Sidrana, brata književnika Abdulaha Sidrana.

Muzičarevo odrastanje obel

ežio je i razvod njegovih roditelja.

- S majkom sam ostao u Sarajevu, iako sam svakoga leta išao kod oca i brata u Livno. Kasnije se moj brat doselio kod mene u Sarajevo, gde je i studirao. A mama mi je pomagala u stvarima koje druge majke možda i ne bi. Recimo, kupila mi je prvu gitaru. Ne znam šta joj bi. U to vreme sam, kao dobar crtač, nameravao da upišem umetničku školu. Moja tetka je radila u domu zdravlja na sistematskim pregledima i moglo joj se verovati kad je mami rekla: „Bogami, sestro, otamo ti dolaze samo pederi.“ Zbog toga me nije pustila u umetničku školu - ispričao je Bregović.

foto: Privatna Arhiva

- Moj otac je, na nesreću, bio alkoholičar, zbog toga se razveo od mame. Tako je propala jedna ogromna ljubav. Imao sam 10 godina, moj mlađi brat pet. Kada čoveku umre majka, to je velika katastrofa. Jer ona je neko s kim se volite svakodnevno. Otac vam nikada na taj način ne poverava osećaje - ispričao je Bregović za Vreme i priznao da je danas on slika i prilika svog tate.

- Što sam stariji, čini mi se da sve više ličim na oca. Kada se penzionisao, vratio se u svoje selo, u Zagorje, Sveti Petar Čvrstec. Prvih pet ili šest godina nije hteo da u kuću uvede struju. Ni vodu. Kada dođete kod njega, morate da razgovarate - nema televizora. Inače, u tom selu je bio jedini koji je otišao u partizane; ostali su bili u domobranima. Moja mama ga je uvek zafrkavala kako je u partizane otišao jer su tamo bile bolje ribe. Seoski pop ga je u šali nagovarao da ne ide iz sela, da ostane da kod njih umre, jer na groblju nisu imali nijednog partizana. Kada razmišljam o ocu, voleo bih da umrem kao i on. Otišao je srećan, lako. I ispunio je želju seoskog popa... U tom svom selu - opisao je muzičar, čija je majka Borka bila iz Virovitice, a njen otac bio je solunac.

foto: Privatna Arhiva

- Mamini Perišići su poreklom iz sela Kazanci, granica Crne Gore i Hercegovine. Deda je bio solunac i posle Prvog svetskog rata u Slavoniji je, kao nagradu, dobio neku zemlju. Kolonisti. Iz svog zavičaja su dovukli i ime sela - Čemernica. Divno! Samo Crnogorci i Hercegovci mogu davati takva grozna imena selima. Kada je počeo Drugi svetski rat, moj deda je otišao u partizane, a moju babu, dva ujaka, tetku i moju mamu odveli su u Jasenovac. Na vratima logora razmenjeni su za neke zarobljene Nemce. Onda su stigli u Srbiju i moja baba je ceo rat izdržavala decu tako što je švercovala duvan iz Hercegovine. Iskakala je iz voza pre nego što uđe u železničku stanicu Beograd - retka su sećanja Bregovića na majku.

foto: Glossy

Kurir.rs/Glossy/Foto Profimedia

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track