Ovo tvrdi zamenik tutora manastira, Hadži Dragan Ilić, pišu "Niške vesti".Manastir je dobio naziv "Iverica", jer su ga obnovili gruzijski monasi iz Iviriona sa Svete Gore, a od 1898. do 1903. godine bio je Kraljevski srpski vojni manastir, pod vojnim zapovedništvom, što je jedini takav primer u istoriji Srpske pravoslavne crkve.Pretpostavlja se da su krajem 14. veka usled najezde Turskog carstva mnogi monasi, iz tada okupiranih područja, našli utočište u Sićevačkoj klisuri, gde su osnovali monašku koloniju kojoj pripada i ovaj manstir. Po predanju, takvih je manastira u Sićevačkoj klusiri bilo ukupno dvanaest.
"Istorija manastira "Svete Petke" nije do kraja istražena. Po predanju, temelji crkve napravljeni su još u petom veku nove ere, dakle mnogo pre nego što su je gruzijski monasi sa Svete Gore naselili i obnovili", rekao je Niškim vestima zamenik tutora manastira Hadži Dragan Ilić.U manastir svrate putnici namernici, da zapale sveću i pogledaju ikonu Svete Petke koja se nalazi na ikonostasu, koja je po rečima tutora, "replika ikona crkve Hrista Spasitelja iz Moskve, koju je spalio Staljin".Hadži Dragan Ilić kaže da pogled u ikonu ove svetiteljke otkriva "stanje duše posmatrača"."Dovoljno je da se na kratko zagledate u oči Svete Petke. Neki njene oči vide kao vesele, drugi vide tugu, čak i suze. U zavisnosti od toga šta vaše oči vide u očima svetiteljke, otkriva i vaše duševno stanje. Ako vidite suze, znači da ste sami tužni, stanite koji minut ispred ikone i u tišini uputite joj molitvu, recite joj zašto ste tužni. Videćete kako to blagotvorno deluje na dušu", kazao je Hadži Dragan Ilić.
