Srbin pozajmio 200€ nepoznatoj ženi, pa se gorko pokajao: Servirala mu priču koja ga podsetila na detinjstvo, a kad se javila na Vaskrs ostavila ga bez teksta
Pozajmljivanje novca ljudima koje poznajemo samo površno može prerasti u dugotrajnu noćnu moru to je iskustvo jednog Srbina koji je pre tri godine upoznao par preko oglasa za čišćenje nameštaja, a danas još čeka da mu vrate 200 evra.
Pozajmica prijateljima ili poznanicima često nosi sa sobom rizik. Psiholozi upozoravaju da finansijske obaveze mogu lako narušiti odnose, posebno kada uključuju ljude koje poznajemo samo površno. Dok neki vide pozajmicu kao čin dobrote ili solidarnosti, drugi je doživljavaju kao potencijalni problem koji može izazvati stres i sukobe.
Jedan korisnik Redita objavio je situaciju koja se njemu desila pre par godina, a objavu koja je izazvala lavinu komentara prenosimo u celosti:
- Pre tri godine, našao sam oglas na Fejsbuku za dubinsko pranje nameštaja. Pozvao sam ih, i došli su muž i žena da to obave. Uredno sam im platio sve, jako su mi se svideli, delovali su vredno i pošteno. Tada sam čuo da imaju mnogo dece. Od tada ih nisam video više niti čuo za njih.
Početkom godine, imao sam poziv od te žene, gde me je zamolila da ima pozajmim 200 evra do određenog datuma, Rekla je kako muž ide u inostranstvo za dva dana da radi, to je inače bilo nešto odmah posle nove, prima platu sredinom februara, i da očekujem odmah tada pare nazad - navodi se u objavi i dodaje:
- Rečenica od koje sam se naježio je bila da deca nemaju šta da joj jedu. Prvo sam rekao da ću razmisliti. Ali tu noć nisam ni spavao, jer me je jako grizla savest, pošto sam i sam bio u takvoj situaciji kao dete. I odlučim ja da pozajmim.
Inače sam se savetovao sa svojim zetoim i sestrom koji su mi rekli da nikako ne pozajmljujem novac. Nisam ih poslušao naravno. Došli su inače ona i muž sledeće jutro po pare. Dakle, i on je direktno uključen u to.
- Dođe taj dan u februaru, nje nema da se javi. Nije se javila, nego poslala poruku kako ne može da se javi jer joj je neko umro pa došla da izjavi saučešće pa će me ubrzo nazvati. I nije. Nazovem je ja sutradan, kaže mi da se muž nije vratio još. Kao sledeće nedelje će. Dolazi sledeća nedelja, ista priča. Prvo se javljala. Posle toga, sačeka da odzvoni, pa šalje poruke. Prvo kako nema da vrati jer su joj ukrali dokumenta, potom da joj je gorela neka bandera preko puta kuće pa nije imala struje, bili majstori, havarija. Uvek neka tragična priča. I svaki put kao sigurno sledeće nedelje.
"U sve mi diraj, ali u decu ne!"
Nazovem sledeće nedelje, ne javlja se. Pukne mi film. Napišem joj kako ću zvati advokata i kažem da nema smisla da izmišlja stalno debilne izgovore, da sam joj pare pozajmio isključivo jer je rekla kako su joj deca gladna. Odmah nakon poruke, ona me zove, da me napadne kako lažem da je rekla kako deca nemaju šta da jedu. Ona to nikad ne bi rekla, ukratko rijaliti priča "U sve mi diraj, ali u decu ne!". Sad je ispalo i da ja lažem. I naravno kaže da joj muž dolazi sa Uskrs, i da tada očekujem pare. Evo Uskrs prošao, nje opet nema.
Nisu to baš ni male pare za mene, jer ne zarađujem na hiljade, pa da mi ne smeta. Stvar je i principa.
Znam da sam ispao glup. Nisam neko ko lomi kosti i bije se, imam 100 zdravstvenih problema, pa mi ne treba i mene neko da bije - zaključuje se u objavi u kojoj je tražio savet.
Životna lekcija
- Pozdravi se sa parama, životna lekcija koju si naučio sad, barem ne sa bliskom osobom, već nepoznatom - piše u prvom komentaru, dok u drugom stoji:
- Gledaj to iz drugog ugla. Nisi im dao samo 200 evra, već i nepovratno izgubljeno vreme, odnosno određeni broj sati u životu koje si potrošio da to zaradiš. To je prosuto mleko. Ne troši dodatno vreme i energiju na njih. Nije vredno.