"SRBIMA BRATSTVO I JEDINSTVO NIJE SAMO FLOSKULA, MI SMO ZAISTA VEROVALI U TO" Stamenkovski bez dileme: I danas bi naš narod najviše bio za obnovu Juge
Tri decenije su prošle od stravičnih događaja koji su u julu 1995. pogodili Srebrenicu i okolinu, ostavivši dubok ožiljak na prostorima bivše Jugoslavije.
Ova tužna godišnjica prilika je da se oda počast svim nevinim žrtvama, ali i da se otvori iskren razgovor o tome kako se tragedija godinama koristi kao političko oružje, često na štetu čitavog srpskog naroda.
Ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski je gostovala na Kurir televiziji kada je obrazložila ovu temu.
Stamenkovski je rekla da je Srebrenica počela pre 1995. i to sa strahovitim stradanjima srpskog naroda.
- Vrlo je teško u političkim okvirima objasniti čemu Srebrenica služi, naš odnos prema njoj, ono što je prethodilo i usledilo, pa ću se osvrnuti sa ljudskog ugla na ovu temu. Ja sam rođena 1990. imam dva sina, porodicu, bavim se politikom spletom okolnosti, posle 35 godina od mog rođenja, posle 30 godina od Srebrenice, o tome se govori kao da se juče dogodilo. To bi bilo u redu kada bi se i o drugim stratištima govorilo na isti način, istim intezitetom, sa istim karakterom i odnosom. Ono što se dogodilo u Srebrenici nije počelo, niti se završilo 1995. već je počelo ranije sa strahovitim stradanjem srpskog naroda - započela je Stamenkovski, pa je pomenula jedan primer:
- Podsetiću na najilustrativniji primer dečaka Slobodana Stojanovića iz Donje Kamenice koji je izbegao iz svog doma sa svojim roditeljima jer je znao da će to veče u njihovo selo ući horde Nasera Orića i da će doživeti sudbinu kao sunarodnici iz opustošljenih sela, pa su krenuli u bežaniju. Slobodan se vratio po svog psa, tada su ga zatekle horde Nasera Orića, masakrirale su ga, Albanka mu je urezala krst na trbuhu, mučila ga. Takvo iživljavanje, ako ništa drugo, makar nek se pomene, nek se neko seti njegovog imena ili majke Živana Prodanovića koja je tragala za kostima svog sina, a na kraju su joj na ruke doneli njegovu lobanju, a ona je prepoznala Živanovu glavu po zubima. Masakrirali su ga dok je kosio travu. To se desilo pre 1995. godine.
Stamenkovski se osvrnula na bol našeg naroda zbog duboke nepravde:
- Mi živimo sa tim Bošnjacima, odlazim u Novi Pazar i te krajeve, sa tim narodom delim sudbinu svakog dana, delimo parče hleba koje nam je dato, trudimo se da pomažemo. Međutim, neko želi da konstantno aktivira ovo pitanje i tako kopa rovove između nas. Ono što se ovih dana dešava duboko boli naš narod, jer naš narod konstantno oseća duboku nepravdu, naš narod nikada neće reći da nije ni za šta kriv, u duši našoj nije da poričemo, osećamo bol svih ljudi. Sutra kada bi se anketirali građani Srbije, Bosne, Hrvatske, Slovenije... Najveći broj ljudi koji bi bili za obnovu Jugoslavije biste našli u Srbiji jer je naša potreba zajedništvo, mi bratstvo i jedinstvo jedini nismo smatrali samo za floskulu, već smo istinski verovali u to. Mi kao istorijski narod smo morali da budemo eliminisani od strane faktora koji je znao da smo najveća pretnja jer njima odgovara mnoštvo manjih država jer tako lako mogu da ih zavade.
Stamenkovski se osvrnula na predstavnike opozicije koji pozivaju na priznanje genocida u Srebrenici:
- Za njih je uvek pravo vreme kada treba Srbija da se napadne. Ja kada govorim o njima, ja ne govorim o svim ljudima koji se nalaze na ulici povodom protesta. Otakako traju protesti, obraćam se mladim ljudima da shvate da mogu biti plen i zloupotrebljeni za narativ koji je suprotan u onaj u koji oni veruju. Kada narodu servirate takvu podvalu da će rasti ako saseče svoj koren, onda zamslite koliko je to opasno.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
MINISTARKA KAMIONOM STIGLA NA JUG SRBIJE: