Izlet u slikarstvo Veljka Kuzmančevića: Počeo da crta nakon smrti oca i napravio intimne portrete svih svojih žena
U galeriji "Nikola Radošević" u Ustaničkoj ulici 5 u Beogradu sutra u 19 sati biće otvorena izložba "Sve moje žene" Veljka Kuzmančevića. U novom ciklusu on ugljem i suvim pastelom stvara intimne portrete žena u njihovim različitim ulogama - majki, balerina, umetnica, nesrećnica, lepotica i nedostižnih muza.
Veljko je u braku s Vericom Rakočević, a ovo je njihova ljubavna priča
Njegov umetnički put u slikarstvu započeo je iznenada - nakon smrti oca, akademskog slikara, iako je detinjstvo proveo u ateljeu, okružen mirisima terpentina. Umetnički izražaj pronašao je u tehnici koja mu omogućava direktan dodir s papirom, stvarajući dela u tišini, uz zvuke sopstvene muzike. "Sve moje žene" je vizuelizacija unutrašnjeg dijaloga, spoj emocija, sećanja i muzičkih harmonija pretočenih u sliku.
Veljko Kuzmančević rođen je 5. marta 1983. godine u Sremskoj Mitrovici. Autorskim radom i pisanjem muzike bavi se od svoje 15. godine. Proveo je četiri godine u studiju Kornelija Bate Kovača kao asistent muzičke produkcije, a 2005. godine započinje saradnju s Gudačima Sv. Đorđa i kreće na šestomesečnu turneju sa svojim autorskim delima. Komponovao je muziku za Šekspirovu dramu "Troil i Kresida" u SNP u režiji francuske rediteljke Lorans Katam, kao i za balet "Proces", inspirisan Kafkinim romanom, u Narodnom pozorištu u Beogradu. Njegova filmska muzika obuhvata naslove poput "Ciklus", "Father", "Belgrade" Borisa Malagurskog, kao i serije "Velikani srpske Vojvodine", "Krunska 11", "Rale i Mare".
