Otac mu se jedva živ vratio iz logora: Glumac je odrastao slušajući šta je sve prošao, a onda je učinio nešto što će zauvek biti upisano u istoriji
Roberto Beninji karijeru je započeo 1970-ih kao pozorišni i stend-ap komičar prepoznatljiv po energičnom i satiričnom stilu, a međunarodni ugled stekao je ulogama u filmovima Džima Džarmuša (Down by Law, Night on Earth) i sopstvenim režijama. Vrhunac njegovog stvaralaštva predstavlja tragikomedija "Život je lep" (La vita è bella) iz 1997. godine, koja je nagrađena sa tri Oskara pri čemu je sam Beninji osvojio dva Oskara, za najboljeg glavnog glumca i kao reditelj za najbolji strani film.
Kasniji deo karijere posvetio je scenskim izvođenjima Danteove Božanstvene komedije (Tutto Dante) i pažljivo biranim ulogama na filmu, među kojima se izdvaja rola Đepeta u ostvarenju Pinokio (2019) Matea Garonea
Očev život kao inspiracija za film:
Otac Luiđi Benini rRadio je kao zidar, stolar i poljoprivrednik. Tokom Drugog svetskog rata proveo je dve godine kao zarobljenik u nacističkom logoru Bergen-Belzen. Kako je Roberto kasnije svedočio, otac se iz logora vratio fizički iscrpljen, ali je svojoj deci o tim strahotama često pričao kroz dozu humora kako ih ne bi uplašio. Ta očeva priča i pristup poslužili su kao direktna inspiracija za Beninjijevo najpoznatije remek-delo, film Život je lep (La vita è bella).
Majka Izolina Papini radila je u tekstilnoj industriji. Roberto je odrastao okružen trima starijim sestrama koje se zovu Bruna, Albertina i Ana.
Ljubav koja je promenila sve:
Ključna figura u Beninjijevom odraslom i profesionalnom životu jeste italijanska glumica i producentkinja Nikoleta Braski. Upoznali su se ranih 1980-ih na filmu, a venčali u decembru 1991. godine. Nikoleta je igrala u gotovo svim njegovim najznačajnijim autorskim filmovima (Tu mi turbi, Johnny Stecchino, Il mostro, La tigre e la neve). „Principessa“: Najpoznatija uloga Nikolete Braski je lik Dore u filmu Život je lep, gde igra suprugu Beninjijevog lika Gvida, a replika „Buongiorno, Principessa!“ postala je filmski klasik.
Par nema dece, a njihova veza važi za jedno od najskladnijih i najdugovečnijih partnerstava u istoriji italijanskog filma. Benini je na dodelama prestižnih priznanja (uključujući Oskara i Zlatnog lava za životno delo u Veneciji) redovno govorio da sve svoje nagrade i uspehe duguje upravo Nikoleti.
