Režiser Kristijan Milić, hrvatskoj javnosti poznat po sjajnom ratnom trileru "Živi i mrtvi", scenariste Ivana Pavličića, a producenta Stanko Babića snima prvi hrvatski akcioni film o domovinskom ratu.
Osim filma, radi se i serija od 10 epizoda koja će po uzoru na američku seriju "Braća po oružju" pokazati hrvatske ratnike na frontovima od Vukovara do Knina.
Pred kraj leta 1991. skup pripadnika A brigade 1. hrvatske brigade stigla je u Pakrac koji su napali srpski pobunjenici. Deo njih 8. septembra dobio je zadatak da izvidi stanje na bojnom polju, imali su na raspolaganju improvizovano oklopno vozilo koje im je pomoglo da se izvuku iz srpske zasede, pa su posle ušli i u selo Kusonje, u kojem naizgled nije bilo neprijatelja.
Ipak, ubrzo su bili žestoko napadnuti, oklopno vozilo je onesposobljeno, a oni su se sklonili u jednu od kuća. Tamo su pokušali da se obrane, što nije bilo lako jer je Srbima uskoro stiglo pojačanje.
Borba je trajala do jutra, kada su preživeli hrvatski branitelji pokušali da se predaju, ali srpske snage su ih nakon jezivog mučenja poubijale i nisu pokušavali da ih tretiraju kao ratne zarobljenike: posle su ih bagerom zatrpali grobnicu, uz put kod sela Brusnika, u kojoj je bilo 20 leševa.
Snimanje u selu RučaPo tom događaju iz Domovinskog rata upravo se u selu Ruča - između Velike Gorice i Siska - snima prvi hrvatski ratni akcioni film u profesionalnoj produkciji, čiji je naslov "Broj 55".
Već sama reč "prvi" pobuđuje čuđenje. Kako je moguće da je hrvatska kinematografija svih ovih godina izbegavala temu Domovinskog rata?
Devedesetih godina snimali su se samo filmovi o žrtvama rata i psihološkim sumnjama njegovih učesnika, pa kada se 1999. pojavilo 65-minutno delo požeškog amatera Stjepana Sabljaka "U okruženju", u kojem se pripadnici Zbora narodne garde bore sa srpskim paravojnim brigadama, kritika je bila tako oduševljena da je taj nagrađen Oktavijanom za najbolji srednjometražni film.
Ratom se ubrzo zatim bavio i hvaljeni art film Lukasa Nole "Nebo sateliti" (2000.), ali u njemu baš nije bilo mnogo akcije, dok su se nagrađivani "Crnci" (2009.) Gorana Devića i Zvonimira Jurića, o vojnicima koji su posumnjali u svoju misiju i nedvosmisleno počinili zločine nad civilima, pre mogli da se tretiraju kao antiratni film.
Ostao vezan uz projektZapravo, jedini pravi ratni film bili su "Živi i mrtvi" Kristijana Milića, pobednik pulskog festivala 2007.,ali u pitanju je bila koprodukcija s BiH, a njeni protagonisti su, u onoj polovini priče koja se odigravala 1993., bili pripadnici HVO-a.
Zapostavljanje Domovinskog rata odlučio je da prekine još 2007. tadašnji ravnatelj programa HTV-a Domagoj Burić, sagovornika je našao i u Branku Schmidtu, tada uredniku Dramskog programa, pa su odlučili da naprave seriju u stilu "Združene braće", sjajne produkcije HBO-a, koja je u deset epizoda s istom skupinom glumaca u ulogama američkih vojnika elaborirala najvažnije završne bitke Drugog svetskog rata u Europi.
Burić je u međuvremenu otišao s te funkcije, ali Šmidt je ostao vezan uz projekat i naručio 12 scenarija za predstojeću seriju od kojih ih je odabrano šest: po tri su napisali Ivan Pavličić i Robert Roklicer, prvi je sin poznatog hrvatskog književnika Pavla Pavličića, već se ogledao kao scenarista u Milićevom srednjometražnom prvencu "Sigurna kuća" i u "Živima i mrtvima", dok je drugi glumac, za čiji je proboj opet najzaslužniji Milić jer mu je dao ulogu ustaškog oficira u svom već spomenutom filmu nagrađenom Zlatnom arenom.
Za reditelja prvog filma "Broj 55" - za koji Pavličić potpisuje scenario - Šmidt je odabrao upravo Milića, u čemu svakako nije pogrešio: danas 43-godišnji reditelj već je u "Sigurnoj kući" pokazao da se snalazi u skučenom prostoru s manjim brojem likova, a "Živi i mrtvi" su najozbiljnije režirani hrvatski ratni film u proteklih nekoliko godina.
Šmidt je projekat poverio Stanku Babiću, koji je producirao njegove najbolje filmove "Put lubenica", "Metastaze" i "Ljudožder vegetarijanac".Podsećanje na holivudski original i neprolazni filmski hit "The Dirty Dozen /12 žigosanih"
Iako se u početku činilo da Babić može biti zadovoljan budžetom koji mu je osigurala televizija - a koji je uistinu neuobičajeno izdašan za HRT-ove standarde jer odgovora onome što se utroši za malo skuplji hrvatski film - ipak je zaključeno da će u postprodukciji biti problema jer će novac taman dostajati za snimanje.
Završna opsadaNedvosmisleno je to najambiciozniji HRT-ov projekt nakon Burićevih "Hrvatskih kraljeva", koji je ipak bio dokumentarno-igrana serija: ovo je za naše prilike pravi ratni spektakl sa 47 radnih dana snimanja, što je puno čak i kada su hrvatski filmovi u pitanju (većina ih se snimi za manje od mesec dana).
Babić je morao da kupi pravu kuću, koju će tokom produkcije rušiti mecima i eksplozivima, da bi na kraju čitava odletela u vazduh, kada je neprijatelj napadne minama.
Svakako, kuća nije jedino poprište radnje. Film počinje u vojnoj bolnici u Zagrebu, odabrane lokacije pokraj Ruče izigravaće krajeve oko Pakraca i selo Kusonje, a završnoj opsadi prethodiće prilično složeni ratni manevri u kojoj osim pripadnika A brigade učestvuju još tri grupe pripadnika MUP-a, rezervista, dobrovoljaca iz Pakraca i specijalne policije iz Lučkog i Bjelovara.
Na suprotnoj su strani srpski pobunjenici, koji dobijaju šansu kada im se priključe niški specijalci, jedna od najelitnijih jedinica JNA.
