U pojedinim medicinama pripisivao se dijabetičarima, a na početku 20. veka u SAD-u koristio se za ublažavanje disajnih i probavnih problema. U doba stare Grčke, olimpijci su pre takmičenja jeli crveni luk u velikim količinama, pili su njegov sok i utrljavali ga u kožu, jer su verovali da će tako povećati svoju fizičku snagu i spremnost.
Savremena istraživanja potvrđuju opravdanost brojnih primena crvenog luka u davnim vremenima. Tiosulfinati (sumporne komponente luka, koje stvaraju njegov prepoznatljiv miris) ublažavaju simptome dijabetesa i štite od srčanih bolesti.
Kvercetin, flavonoid iz sastava crvenog luka, sprečava alergijske upale i štiti od pojave čira na želucu i raka jednjaka, debelog creva i dojke.
Naučnici su pre nekoliko godina otkrili da ekstrakt kvercetina zaista pojačava fizičku izdržljivost. Osim u crvenom luku, kvercetin se nalazi i u jabukama i čaju, ali ga organizam apsorbira puno brže iz crvenog luka nego iz ostalih namirnica.
Kako biste izvukli maksimalnu količinu korisnih tiosulfinata – jedite crveni luk, jer što više pigmenta sadrži, to je sadržaj kvercetina veći.
Budući da toplina uništava najveći dio tiosulfinata, najbolje je jesti sirov luk ili onaj malo obaren, tako da bi najbolje bilo ne izbegavati luk uz ćevape, čak ni kada ste u društvu.
