Pisao je negovanim stilom, s moderno shvaćenom fabulom. Njegova dela su pisana na osnovu stvarne dokumentarne građe i stvarnih istorijskih likova, a stilski su potpuno "kiševski" obrađene priče. Diplomirao je svetsku književnost na Beogradskom univerzitetu.
Bio je dramaturg pozorišta "Atelje 212" u Beogradu i lektor u Strazburu, Bordou i Lilu. Dela: romani "Psalam 44", "Mansarda", "Bašta, pepeo", "Peščanik", „Grobnica za Borisa Davidoviča", pripovetke "Rani jadi", "Enciklopedija mrtvih", drama „Elektra 70", polemički spis "Čas anatomije".
