"SVAKOG DANA MI JE JECAO U NARUČJU" Neprežaljeni komičar bolovao od "BOLESTI DUHOVA", a poslednja godina života mu je bila AGONIJA

Smrt Robina Vilijamsa šokirala je svet 11. avgusta 2014. godine, a ovih dana bi proslavljao svoj 72. rođendan.

Vilijams je bio jedan od najboljih komičara svih vremena, a proslavio se jer je bio majstor u improvizaciji i oponašanju. Počeo je da nastupa sredinom 70-ih godina u Los Anđelesu i San Francisku.

Jedan od njegovih najpoznatijih filmova zasigurno je "Gospođa Dautfajer", a osvojio je i Oskara za najbolju sporednu ulogu u filmu "Dobri Vik Hanting" 1998. godine.

Glumac koji je godinama svojim ulogama uveseljavao i zasmejavao milione obožavatelja, privatno se borio s teškom bolesti, a istina se saznala tek nakon njegove smrti.

"Svakog dana mi je jecao u naručju i plakao"

Naime, lekari su Vilijamsu pogrešno dijagnostikovali Parkinsonovu bolest na temelju brojnih fizičkih i neurodegenerativnih simptoma, a istina je isplivala na videlo tek nakon izvršene obdukcije.

Na primer, kada je snimao film "Noć u muzeju: Tajna grobnica", glumac je imao problema s pamćenjem teksta, a susretao se i sa gorušicom, gubitkom mirisa i poteškoćama s mokrenjem. "Svakog dana mi je jecao u naručju. Samo je plakao i govorio da više ne zna da bude smešan. Bilo je grozno", rekla je jednom prilikom šminkerka glumca i otkrila koliko je Vilijams zaista patio poslednih par godina života.

Bolovao je od "bolesti duhova"

Upravo zbog toga što je uvek delovao kao veseljak, javnost je nagađala šta je mnogima omiljenog glumca nateralo na samoubistvo, a njegova supruga je otkrila da se razlog krije u takozvanoj "bolesti duhova" odnosno demenciji Luijevih tela. Doktori s kojima je njegova supruga Suzan razgovarala rekli su da je u pitanju jedna od najgorih bolesti s kojima su se u životu susreli.

Inače, samo nekoliko sati pre nego što je sebi oduzeo život, Robin Vilijams proživljavao je paranoidno ludilo.

"Vaš mozak zapravo stvara priču o tome što mislite da je stvarnost, a ljudi oko vas nisu u stanju da vas vrate u stvarnost. Taj osećaj je strašan i za obolelog i za osobu koja o njemu brine. Osećate se užasno nemoćno kada shvatite da ništa što kažete ili učinite osobu ne može da vrati u stvarnost", ispričala je Suzan pojasnivši da su mu ponekad bili potrebni dani da uspe da odvoji fikciju od stvarnosti.

Podsetimo, glumac se ženio tri puta, a u trenutku smrti bio je oženjen Suzan Šnajder, a iz prva dva braka imao je troje dece.

(Kurir.rs/ Story.hr)

Bonus video: