PODGORICA - Francuski glumac i taze ruski državljanin Žerar Depardje posetio je početkom nedelje Crnu Goru i postao ambasador crnogorske kulture. Odmah pošto se sastao sa premijerom Milom Đukanovićem pojavio se i autorizovani guslarski uzveštaj Predraga Lucići o poseti francuskog glumca. Epski deseterac prenosimo u celosti:Poranio Đukanović MiloPa sazvao u pet pošl'jepodneKulturno i umjetničko društvoTer mu vako besjediti stade:"Dobro jutro, moji sokolovi,Imaćete čast i zadovoljstvoPozdraviti mog visokog gostaI u slavu njemu zapjevati'Oj svijetla majska zoro' himnu!" Rasani se na jedvite jadeHor horoza, ter horozovođaPremijeru pametovat stade:„Dobro jutro, premijeru Milo,Poštujemo svaku ti besjedu,Al' zar ne bi prikladnije biloVisokoga dočekati gostaNekom pjesmom odgovarajućom,A ne pjevat 'Svj'etlu majsku zoru'Pošl'jepodne usred januara?" Rasrdi se Đukanović Milo,Ter zagrmi na horozovođu:„Viđu vraga su sedam kokoša,Ne paše mu 'Sv'jetlu majsku zoru'Kukur'jeknut usred januara,A paše mu kad obične p'jetleKokošare sokolima zovem!Đe to ima da horozi vazdaJednu istu kukur'ječu pjesmu,'Još ne sviće rujna zora', samoDa je nikad najavili ne bi,Da se ne bi budili pred zoru?!Pored takvih ljenština sa kr'jestomZora majska nikad svanut neće,Ni u maju ni u januaru.Ćuti, jado, ćuti, avetinjo,I povedi pjesmu koju rekoh,U čast našeg visokoga gosta!" Hor horoza sa horozovođomPostupi po gornjem naređenju;Kad državni protokol nalažeSv'jetla zora da u suton svane,Nema p'jetla što zapjevat neće,Jer se bolje pravit glup pa pjevatMajsku zoru usred januara,Nego pamet kokošju pokazat,Pa s pameću skončat ispod sača,Misli mudrih među krtolama. Zapjevaše majsku zoru p'jetli,Al' na nebu zora ne zarudi,Već se s neba spušti helikopter;Gost visoki kad iz njeg' izađe,Sa himnom se dah ushita smiksa:„Mili Bože, viđu Obeliksa!"Vrpolji se Milo ka' elisa,Pa sa dozom nelagode blagomEm visokom em širokom gostuObjašnjava što mu p'jetli nisuOtpjevali himnu kako treba:„Tvoj dolazak, Depardje Žerare,U posjetu Crnoj Gori našojČast je silna i čast nenadana,Pa se nemoj srdit ni zamjeritŠto su zbog nje naši sokoloviKano živad da su zagrajali,Slavom tvojom filmskom zatravljeni." Ne srdi se Depardje Žerare,Već zagrli svoga domaćina,Što je za tri do četiri glaveOd druga mu viši AsteriksaI od ruskog kolege Putina,Ter mu vako besjediti stade:„Nek pjevaju što im srcu drago:'Podmoskovske večeri', 'Kaljinku','Rascvjetali jabloni i gruši',Svaku pjesmu osim one kojomGalski p'jetli probiše mi uši:'Porez! Porez! Porez! Porez! Porez!'" Odgovara Đukanović Milo:„Ne plaši se, Depardje Žerare,Ti si kod nas u poreznom raju,Đe ćeš imat svega što poželiš,Kano da si moj drugar s Tajlanda,Crnogorac Taksin Šinavatra:Poštovanje, pasoš, državljanstvo,Širok spektar unosnih poslova..." Prekinu ga Depardje Žerare:„Zahvaljujem, dični premijeru,Al' ja dođoh sa pasošem ruskim,Jer sam čuo od druga u KremljuDa bi' ovdje na tu knjigu džepnuMogo silnu uknjižiti zemlju.Ali, avaj, gospodaru Milo,Svu sam tvoju zemlju prelećeo,No ne viđeh ništa što već nijeZapasao onaj Deripaska,Pa te pitam dal' da mijenjam zemljuIl' da ime svoje slavno mijenjam,Da se zovem Deripaskadjeom?" „Ni slučajno, Depardje Žerare",Odgovara Đukanović Milo,„Šta bi jadni bez tvoga imena?!Dopusti mi da ti sve objasnim:Nije zemlja samo nekretnina,Već je zemlja i naša kultura,Kojoj ti bi, po mome mišljenju,Ambasador ponajbolji bio,Ter ti nudim diplomatski pasošDa po sv'jetu njenu slavu širiš..." Prekinu ga Depardje Žerare:„Hvala, Milo, draže bi mi biloNekretninu imat, pa kulturuStanovanja i biznisa širit,Jer ja sâm sam po sebi kulturaI sâm sam se sebe zasitio,Pa bih rađe nešto da se nađeŠto mi nove izazove nuđaZa poslovni mi avanturizam,Da sam slamka među vihoroveI Depardje među Deripaske." Zamisli se Đukanović MiloKako gostu udovoljit želji,Meškolji se u kožnoj fotelji,Kadno spolja začuje se pjesma:Hor horoza i horozovođaZapjevao onu vazda istuRujna zora jošte da ne sviće.Prevodilac Žerar DepardjeuR'ječi pjesme preveo bukvalno,A gost Milov, em visok em širok,Snagu duha poslovnog pokaza,Ter ponudi Đukanović MiluDa iz pjesme kupi nekretninu. Začudi se Đukanović Milo:„Druže Žero, kakvu nekretninu?To ti nije pjesma katastarskaNego više promentalitetska."Odgovara Depardje Žerare:„A da šta je, Đukanović Milo,Rujna zora nego nekretninaKad ne sviće nit se s mjesta miče?!Prodaj meni nesvanutu zoru,Da za džabe n'jesam Crnu GoruPrelećeo i s tobom ?edao.I ne brini, Đukanović Milo:U vlasništvu Žerar DepardjeaRujna zora biće isplativa,Isplativa i tebi i meni.Ja ću na njoj zidat apartmane,A ti na njoj gradi amandmane,Rujna zora nikad da ne svane,Nikad Milo s vlasti da ne pane!"
