Zaljubili su se u paklu Aušvica, kad se rat završio čekala ga je ali se on nije pojavio: Sreli se posle 72 godine, ono šta mu je rekla pamtio je do smrti
- Dejvid Visnja i Helen Zipora Spicer upoznali su se u Aušvicu i tajno održavali vezu dok su pokušavali da prežive logor.
- Posle rata su se razdvojili, a ponovo su se sreli tek 2016. godine, nakon 72 godine.
- Zipi mu je tada otkrila da mu je u logoru pet puta spasla život, sklanjajući ga sa spiskova za transport i težak rad.
U jednom od najstrašnijih mesta u istoriji čovečanstva, gde su ljudi svakodnevno gubili živote, rodila se ljubav između dvoje mladih zatvorenika. Dejvid Visnja i Helen Zipora Spicer, poznata kao Zipi, upoznali su se u Aušvicu, tajno se sastajali i jedno drugom davali razlog da izdrže strahote logora.
Posle oslobođenja razdvojili su se, osnovali porodice i nastavili živote na različitim kontinentima. Ipak, sudbina im je priredila još jedan susret čak 72 godine kasnije.
Aušvic je bio mesto u kojem je svakodnevni život bio borba za opstanak. Glad, bolesti, prinudni rad, poniženja i stalni strah od smrti bili su stvarnost miliona ljudi koji su prošli kroz nacistički logorski sistem. Ipak, čak ni u takvim okolnostima nisu nestajali ljudskost, bliskost i potreba da se voli.
Upravo tamo, u paklu Aušvica, rodila se priča o Dejvidu Visnji i Helen Zipori Spicer, dvoje mladih Jevreja čija je ljubav preživela rat, razdvajanje i više od sedam decenija tišine. Njihova priča postala je poznata široj javnosti zahvaljujući novinarki Keren Blankfeld, koja je istražila njihovu prošlost i opisala je u knjizi „Ljubavnici u Aušvicu: Istinita priča“.
Upoznali se u logoru smrti, a njihovi susreti morali su da ostanu tajna
Dejvid Visnja bio je poljski Jevrej koji je kao tinejdžer deportovan u Aušvic. Zipi Spicer bila je mlada Jevrejka iz Slovačke. U logoru je radila na poslovima koji su joj omogućavali pristup određenoj dokumentaciji i administrativnim evidencijama.
Njih dvoje upoznali su se oko 1943. godine. U svetu u kojem je gotovo sve bilo oduzeto, njihova bliskost postala je nešto što su morali da čuvaju kao najveću tajnu.
Dejvid je kasnije otvoreno govorio o njihovoj vezi. U dokumentarnom prilogu američke televizije PBS, ispričao je da je Zipi dolazila da ga poseti svakih nekoliko nedelja i da je željno iščekivao te trenutke.
„Zipi je bila moja devojka. Dolazila je da me posećuje svakih nekoliko nedelja. Radovao sam se tome. Bilo je neverovatno“, prisetio se Dejvid.
Njihovi susreti odvijali su se krišom, daleko od pogleda stražara. Pronalazili su skrovita mesta među gomilama odeće oduzete zatvorenicima, gde su mogli nakratko da budu zajedno.
Uprkos gladi, strahu i svakodnevnoj neizvesnosti, između njih se razvila ljubavna veza. Dejvid je kasnije govorio o tome bez ulepšavanja, priznajući da je njihova bliskost bila i emotivna i fizička.
Upravo u tome leži posebna snaga ove priče: dok je nacistički sistem pokušavao da zatvorenicima oduzme dostojanstvo i ljudskost, njih dvoje su pokušavali da sačuvaju nešto što je pripadalo samo njima.
Ona mu je pet puta spasla život, a on to nije ni znao
Jedan od najpotresnijih detalja njihove priče otkriven je tek mnogo decenija kasnije.
Zipi je, zahvaljujući poslovima koje je obavljala u logoru i pristupu određenim evidencijama, povremeno mogla da utiče na to ko će biti upućen na pojedine transporte ili teške radne zadatke.
Prema njenom kasnijem svedočenju, čak pet puta je intervenisala kako bi Dejvidovo ime bilo uklonjeno sa spiskova.
O tome mu nije govorila dok su bili u logoru. Dejvid je tek tokom njihovog ponovnog susreta 2016. godine saznao šta je sve učinila za njega.
Kada ju je pitao da li ga je zaista štitila od premeštanja i opasnih zadataka, Zipi mu je otkrila:
„Svaki put kada su birali ljude za transport ili za težak rad, a ti bi se našao na spisku, ja bih te sklonila. Spasla sam te pet puta.“
Dejvid je bio zatečen njenim priznanjem.
„To nikada nisam znao. Čujete li ovo? Znao sam da bi ona to uradila“, rekao je vidno dirnut.
Njene reči otkrile su mu da njihova ljubavna priča ima još jednu, mnogo dublju dimenziju. Dok je on verovao da su njihovi tajni susreti bili najvažniji deo njihove veze, ona je u pozadini činila sve što je mogla da mu pomogne da preživi.
Važno je napomenuti da se njeno svedočenje odnosilo na uklanjanje sa spiskova za transporte i teške radne zadatke, a ne na pet konkretnih sprečenih pogubljenja.
Obećali da će se pronaći posle rata, ali ih je sudbina razdvojila
Kada je rat završen i kada su logori oslobođeni, Dejvid i Zipi više nisu bili zajedno.
Nakon godina provedenih u strahu i neizvesnosti, oboje su pokušavali da započnu novi život. Dogovorili su se da će se ponovo pronaći, a jedno od mesta na kojima je trebalo da se sretnu bila je Varšava.
Zipi je otišla tamo i čekala ga. Dejvid se, međutim, nije pojavio.
Njihovi putevi razišli su se. Dejvid se priključio američkoj vojsci, a potom otišao u Sjedinjene Američke Države. Oboje su kasnije osnovali porodice i nastavili živote, ne znajući da li će ikada ponovo videti jedno drugo.
Zipi nikada nije zaboravila čoveka kojeg je upoznala u logoru.
Kada su se decenijama kasnije ponovo sreli, podsetila ga je na obećanje koje nisu uspeli da ispune.
„Čekala sam te“, rekla mu je.
Te jednostavne reči bile su jedan od najemotivnijih trenutaka njihovog susreta.
Posle 72 godine ponovo su se pogledali u oči
Godine 2016, nakon čak 72 godine razdvojenosti, Dejvid je ponovo pronašao Zipi. Ona je tada imala 98 godina, a on je već bio u dubokoj starosti.
Susret je organizovan u Njujorku, uz prisustvo članova porodice. Zipi u početku nije odmah prepoznala Dejvida, ali su sećanja počela da naviru tokom razgovora.
Prisećali su se Aušvica, svojih tajnih susreta i mladosti koja im je bila oduzeta. Dejvid je saznao i za njenu neverovatnu ulogu u njegovom preživljavanju.
Tokom razgovora Zipi mu je priznala koliko joj je značio i koliko je dugo nosila njihovu priču u sebi. Dejvid joj je uzvratio osećanja.
U jednom trenutku otpevao joj je i mađarsku pesmu koju ga je naučila još u logoru. Bio je to poseban trenutak, jer je melodija ponovo povezala dvoje ljudi koji su se poslednji put videli kao mladi zatvorenici, u jednom od najmračnijih poglavlja ljudske istorije.
Njihov susret zabeležen je u novinarskim i dokumentarnim prilozima, a priča je kasnije dodatno istražena i predstavljena u knjizi Keren Blankfeld.
„Očekivali su od vas da budete okrutni, ali ste uvek mogli da budete ljudsko biće“
Zipi je u jednom od svojih svedočenja izgovorila rečenicu koja možda najbolje objašnjava zbog čega je njihova priča ostala toliko upečatljiva.
Te reči govore mnogo više od same ljubavne priče. One predstavljaju svedočanstvo žene koja je preživela jedan od najstrašnijih zločina u istoriji, ali nije dozvolila da joj oduzmu sposobnost da voli i pomogne drugom čoveku.
Zipi Spicer preminula je 2018. godine, a Dejvid Visnja 2021. godine. Oboje su doživeli duboku starost i iza sebe ostavili porodice, ali i priču koja je ostala simbol ljubavi i ljudskosti u najnehumanijim okolnostima.
Njihova veza nije mogla da poništi strahote koje su preživeli, niti da im vrati mladost koju im je rat oduzeo. Ipak, posle 72 godine dobili su priliku da se ponovo sretnu, da razgovaraju o onome što su nekada bili i da shvate da ono što su delili u Aušvicu nikada nije potpuno nestalo.
U mestu u kojem su ljudima oduzimali imena i pretvarali ih u brojeve, Dejvid i Zipi uspeli su da sačuvaju nešto što nisu mogli da im oduzmu, uspomenu jedno na drugo.