ZIMZELENA TRADICIJA: Zašto se za novogodišnje praznike kiti jelka a ne neko drugo drvo?
Foto: Profimedia

Praktični razlozi

ZIMZELENA TRADICIJA: Zašto se za novogodišnje praznike kiti jelka a ne neko drugo drvo?

Zanimljivosti -

Sigurno bi vam bilo potpuno ludo da usred juna vidite nekoga kako odlazi u šumu, seče jelku i odvlači je u svoj dom kako bi je okitio. Ipak, već više od jednog veka niko ne dovodi u pitanje ovu tradiciju kada se ona odvija krajem decembra.

Širom sveta, pa tako i kod nas, ustaljen je običaj da se za Novu godinu ukrašava zimzeleno drvo i na taj način unese dašak prirode kroz prazničnu atmosferu u svaki dom. Izbor nije slučajno pao baš na jelke! Iako za ovo nema čvrstih dokaza smatra se da je dekorisanje jelke kakvo mi danas znamo počelo u Nemačkoj u 16. veku kada su pobožni hrišćani unosili zimzelene biljke u svoje domove i potom ih ukrašavali.

Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Drvo besmrtnosti i večnog života

Zimzeleno drveće nije izabrano slučajno! Antičke civilizacije su verovale da unošenjem biljaka u svoje domove odaju počast Bogu Sunca i raduju se zelenilu koje će bujati kada se on pojavi u svoj svojoj slavi na proleće. Rimljani su ukrašavali svoje domove i hramove zimzelenim vrstama u čast Saturna, Boga poljoprivrede. Keltski sveštenici su ukrašavali hramove zimzelenim biljkama koje su predstavljale simbol večnog života.

Reč je dakle bila o običaju koji je svoje korene imao još u paganskim vremenima kada se na zimu gledalo kao na vreme kada zli duhovi hodaju zemljom i donose smrt. Kako bi se podsetili da će proleće ipak doći, a i kako bi te zle sile oterali od svojih domova, ljudi su zimzelene biljke - koje ne gube svoje četine i odolevaju svakoj hladnoći, unosili u svoje domove i ukrašavali.

Smatra se da novogodišnje drvo u hrišćanskoj veri predstavlja rajsko drvo sa darovima i svetlima koja predstavljaju mesec i zvezde. Odabrano je zimzeleno drvo kao simbol besmrtnosti i večnog života.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Mala istorija novogodišnjih ukrasa

Prvi ukrasi na jelkama bili su ručno rađeni. Stari Germani su koristili orahe, kolače, jabuke, a kasnije i kokice. Kao osvetljenje, korišćene su prave sveće.

Kada je u pitanju dodavanje svetla na novogodišnje drvo, široko je zastupljeno verovanje da je za to odgovoran je Martin Luter, osnivač hrišćanske protestantske crkve u Nemačkoj. Navodno je on prilikom jedne zimske šetnje po šumi bio toliko fasciniran svetlucanjem zvezda kroz granje zimzelenog drveća da je odlučio da doda upaljene sveće u dekoraciju svog novogodišnjeg drveta, da bi to kasnije preraslo u lampice koje mi danas koristimo.

Drvo koje nosi tradicionalni naziv “novogodišnja jelka” zapravo često to nije!Mnogo češće je u ponudi zimzeleno drveće poput smrče ili bora, a daleko ređe je u pitanju jela. Zato je možda prihvatljiviji engleski naziv “christmas tree” ili “novogodišnje drvo”.

Međutim, na dekorisanje zimzelenog drveća u domovima nije uvek gledano blagonaklono. Dugo se smatralo da je to paganski običaj, pa je naišao na neodobravanje u mnogim nacijama i verama širom sveta. Verski fanatizam i želja za očuvanjem "svetog praznika Božića“ su otišli toliko daleko da je u 17-om veku u Masačusetsu, u Americi, donet zakon koji propisuje kaznu za sve praznične aktivnosti, uključujući dekorisanje novogodišnjeg drveta.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Kraljica je glavni "krivac" za novogodišnje jelke kakve danas znamo

Sve se to promenilo 1846. godine kada su kraljica Viktorija i njen suprug princ Albert(koji je bio Nemac) na jednoj ilustraciji za London Njuz prikazani kako zajedno sa decom stoje oko okićenog drveta. Prva veštačka jelka prodata je 1883. godine u Americi i koštala je 1 dolar.

Nakon ovoga, milioni engleskih žena poželele su da i one u svojim domovima imaju istu ovakvu jelku, a trend se skoro trenutno proširio i među Amerikancima koji su još uvek osećali jaku privrženost svojim starim domovinama.

Zbog toga, prva novogodišnja jelka se u Americi pojavila upravo u Novoj Engleskoj gde je živeo najveći broj engleskih i nemačkih migranata. Do kraja 19. veka postojali su Božićni vašari u svim većim gradovima Evrope, a u Americi je naročito postalo važno pronaći i ukrasiti što veće drvo. Ova tradicija, zadržala se sve do današnjih dana.

(Dnevna)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track