Naime, ova so, čije se nalazište krije u jednom rudniku u Pakistanu, 300 kilometara od samih Himalaja, gotovo da nema ništa zajedničko sa solju koji smo navikli da koristimo. Ružičastu boju dobija od čak 84 elementa koja sadrži, a koji su se pokazali kao savršen saveznik u borbi protiv mnogih boljki.
"Generalno kuhinjsku so treba svesti na minimum jer negativno utiče na organizam, ali isto tako treba imati u vidu da so sadrži minerale koji su nam neophodni i bez kojih nema života. Zato je himalajska so dobar izbor, jer je obogaćena mineralima koje obična so nema. Naravno, kao i sa svakom solju, treba biti umjeren", kaže nutricionista Branka Mirković.
Za razliku od rafinisane kuhinjske soli, ovaj ružičasti dodatak jelima brže se metaboliše i ne povećava koncentraciju kalijuma i natrijuma u krvi, te samim tim ne dovodi do visokog krvnog pritiska.
So sa himalaja ima jedinstvenu molekularnu strukturu koja sadrži natrijum, kalcijum,magnezijum, kao i gvožđe koji su nam neophodni za pravilan ćelijski metabolizam. Ipak, bitno je naglasiti da se ne radi o svemogućem lijeku, već o boljoj zamjeni sa "belu smrt", s kojom ipak treba rukovati pažljivo.
Prevelika količina soli u ishrani, pa čak i himalajske, može da dovede do nakupljanja tečnosti u telu, povećanja krvog pritiska i dehidratacije organizma.
Razlika između himalajske i obične soli
Kuhinjska so koju svakodnevno koristimo sadrži samo čist natrijum-hlorid, kojem je naknadno dodat jod - jer po našem zakonu, so koja se koristi u ishrani mora da bude jodirana.
Himalajska so, s drige strane, sadrži nevjerovatna 84 minerala i elementa, što je prililčno fascinantno ako znamo da imamo 118 hemijska elemenata poznatih nauci. Najzastupljeniji su jod, magnezijum, kalcijum i kalijum, bakar i gvožđe.
Najviše, naravno, ima natrijuma. Preporučena dnevna doza natrijuma je 1,5 do 2 grama za muškarce i žene od 9 do 50 godina – a jedna kašičica himalajske soli sadrži oko 0,4 grama natrijuma.
