Spava na bizonovoj koži, hranu skuplja u šumi i nema vodu u šatoru: Imao kuću i dobar posao, a evo zašto sada ovako živi
- Italijan Meco napustio je posao u osiguranju, kuću i stabilan život, pa već 14 godina živi u šumi na Apeninima.
- Spava u tipiju na bizonovoj koži, greje se vatrom i vodu donosi sa izvora, dok hranu uglavnom pronalazi u prirodi.
Italijan poznat kao Meco pre 14 godina doneo je odluku koja je njegov život promenila iz korena. Ostavio je posao u osiguravajućoj kompaniji, oprostio se od udobnosti na koju je navikao i preselio u šumu na Apeninima, gde i danas živi u šatoru koji je sam napravio.Nema vodovod, centralno grejanje niti prodavnicu u blizini, a najveći deo hrane pronalazi u prirodi. Iako bi mnogima takva svakodnevica predstavljala nezamisliv izazov, on tvrdi da mu je upravo jednostavniji način života omogućio da drugačije sagleda ono što je zaista važno.
Pogledajte u galeriji kako izgleda njegov dom:
Njegova neobična priča privukla je pažnju zahvaljujući Jutjub kanalu „The Pillow“, koji predstavlja ljude čiji se životni izbori razlikuju od uobičajenih. Meco je pred kamerama pokazao svoje skromno utočište u šumovitom delu Romanjskih Apenina, na približno 700 metara nadmorske visine, i objasnio zbog čega je odlučio da napusti svet poslovnih obaveza.
Ipak, iza preseljenja u prirodu nije stajala samo želja za mirom. Prethodilo mu je teško razdoblje tokom kojeg je ostao bez velikog dela onoga što je godinama stvarao.
Radio u osiguranju i sarađivao sa bankama
Pre nego što je započeo život u šumi, Meco je radio za poznatu italijansku osiguravajuću kompaniju „Generali“. Sa bratom je vodio kancelariju koja se bavila upravljanjem približno 50 stambenih zgrada, pa su njegovi radni dani bili ispunjeni sastancima, administracijom i razgovorima sa poslovnim partnerima.
- Svakodnevno sam bio u kontaktu sa bankama, advokatima i notarima - prisetio se.
Imao je kuću, stabilne prihode i uređen život, ali su se okolnosti promenile kada mu se otac razboleo. Porodični problemi i finansijski gubici nizali su se jedan za drugim, sve dok nije počeo da preispituje dotadašnji način života.
- Postepeno sam izgubio sve što sam izgradio - ispričao je.
Presudan trenutak dogodio se tokom boravka u šumama u blizini jezera Izeo, kada je shvatio da želi drugačiju svakodnevicu. Umesto pokušaja da ponovo izgradi život kakav je imao, odlučio je da se okrene prirodi.
Spava na bizonovoj koži, a greje se uz vatru
Njegov današnji dom nema zidove od cigle ni klasičan krov. Meco živi u tipiju, šatoru kupastog oblika koji je napravio po uzoru na tradicionalna skloništa pojedinih starosedelačkih naroda Severne Amerike.
Konstrukciju je podigao od drvenih stubova, a za pokrivanje je prvobitno koristio pamučno platno. Međutim, pošto se pokazalo da takav materijal ne može dovoljno dugo da izdrži vremenske uslove, kasnije ga je zamenio čvršćim platnom od starih brodskih jedara.
U šatoru nema centralnog grejanja, a tokom hladnih meseci oslanja se na vatru. Umesto u klasičnom krevetu, spava na bizonovoj koži.
Zime na Apeninima mogu biti veoma hladne, pa održavanje toplote i zaštita skloništa od kiše i vetra predstavljaju deo njegovih svakodnevnih obaveza.
Hranu pronalazi u šumi, a vodu donosi sa izvora
Jedna od najvećih promena u Mecovom životu odnosi se na način ishrane. Dok je nekada namirnice nabavljao u prodavnicama, danas veliki deo obroka priprema od onoga što pronađe u okolnoj šumi.
- Sakupljam pečurke, kestene i sve ostalo što mi šuma pruža - objasnio je, dodajući da veoma retko odlazi u kupovinu.
Ni do vode ne dolazi jednostavnim otvaranjem slavine. Svakodnevno odlazi do malog izvora skrivenog među grmovima kupine, gde puni boce koje potom nosi do svog skloništa.
Takav način života podrazumeva mnogo više fizičkog rada nego što bi se na prvi pogled moglo pomisliti. Osim što mora da obezbedi hranu i vodu, svakodnevno održava šator, priprema ogrev i vodi računa o promenama vremena.
Ipak, nakon 14 godina tvrdi da se navikao na takav ritam i da mu život u prirodi odgovara.
Njegovo neobično naselje posećuju i deca
Iako je odlučio da se udalji od gradske vreve, Meco nije potpuno prekinuo kontakt sa drugim ljudima. Naprotiv, tokom godina uredio je prostor oko svog šatora i pretvorio ga u malo naselje koje mogu da posete i drugi.
Posebno mu je važno da deci približi boravak u prirodi, pokaže im kako izgleda život bez savremenih pogodnosti i podstakne ih da više pažnje posvete okruženju u kojem žive.
Za posete ne naplaćuje klasične ulaznice, već prihvata dobrovoljne priloge. Na taj način pokriva deo troškova i održava prostor koji je godinama stvarao.
"Ne posedujem ništa“
Promena načina života uticala je i na njegov odnos prema novcu i materijalnim stvarima. Nekada su mu posao, kuća i imovina predstavljali važan deo svakodnevice, dok danas tvrdi da više ne oseća istu potrebu za posedovanjem.
- Ne posedujem ništa - rekao je Meco.
Ipak, priznaje da ni nakon toliko godina nije potpuno ravnodušan prema gubitku stvari. Kada mu je neko ukrao motornu testeru, koja mu je bila važna za svakodnevne poslove, u početku je bio veoma tužan. Vremenom je, međutim, prihvatio ono što se dogodilo.
Video: Više od polovine kineskih šuma pod zaštitom