Istraživanjem uloge dopamina (popularno - hormon "sreće") u slučaju alkoholizma došlo se do zapanjujućih otkrića koja bi mogla objasniti zašto je zavisnicima apstinencija toliko naporna. Objavljivanjem ovih otkrića u "Proceedings of the National Academy of Sciences", istraživači nagoveštavaju da kad se naglo prekine unos alkohola, menja se sposobnost mozga pri upotrebi dopamina, što drastično menja raspoloženje.
Kao i razne vrste narkotika, alkohol stimuliše prizvodnju "hemijskog glasnika" dopamina, koji aktivira takozvani "centar za nagradu" u mozgu. Prethodne studije prirode zavisnosti otkrile su da nivo proizvodnje dopamina opada kod alkoholičara, što uzrokuje sve češće konzumiranje pića, kako bi se taj nivo držao u balansu. Redukcija nivoa dopamina dovodi do hipodopaminergijskog stanja, mada se malo zna šta se dešava sa mozgom alkoholičara kad uđu u period apstinencije. Da bi istražili ovu pojavu, naučnici su počeli da ispituju moždano tkivo preminulih alkoholičara. Našli su da tkivo ima manje takozvanih "D1" receptora dopamina od običnog mozga. To su mesta na membrani neuronskih ćelija za koje se dopamin vezuje, što uzrokuje uzbuđenje neurona.
Takođe, primećen je i manji broj "D2" receptora, za koje se vezuje dopamin kako bi smirio neurone. Sve u svemu to objašnjava kako alkol remeti "centar za nagradu", što navodi alkoholičare da pomoć traže u piću. Zaključak studije jeste da nagli prekid dovodi do hipodopaminergijskog stanja, dok duga apstinencija može dovesti do hiperdopaminergije - što znači da je nivo dopamina u mozgu viši nego što je uobičajeno. Oba ova stanja dovode do disfunkcionalnog sistema nagrađivanja, i pojačavaju psihološku ranjivost alkoholičara, što ga može vratiti u naručje alkohola.
(IFLScience)
