Senka Kine nadvija se nad globalnim izgledima za 2016.
Foto: Profimedia

Prognoze

Senka Kine nadvija se nad globalnim izgledima za 2016.

Financial Times -
Tokom 2015. najveća ekonomija sveta ostavila je pečat na svetsku ekonomiju kao nikad ranije

Ne samo da je usporavanje kineskog privrednog rasta zadalo prilične muke proizvođačima iz sektora energetike i sirovina već je ozbiljno zauzdalo rast u ostatku sveta u razvoju, što se opet negativno odrazilo na globalni privredni rast. Podjednako upečatljivo bilo je to da su sunovrat kineskih akcija i nespretno izvedena devalvacija ovog leta doveli do toga da u septembru američka Uprava federalnih rezervi (Fed) odloži podizanje kamatnih stopa.Nijedna centralna banka nije manje sklona tome da reaguje na spoljne uticaje pri krojenju svoje spoljne politike. Fedova neočekivana osetljivost po tom pitanju pokazuje koliko se svet zapravo promenio kao rezultat uspona Kine. I konačno, Kina je ostvarila svoju ambiciju da Međunarodni monetarni fond uvrsti renminbi u korpu valuta međunarodnih rezervi.U predstojećoj godini Kina će opet igrati važnu ulogu u određivanju pravca svetske ekonomije i tokova kapitala. Međutim, ovog puta neće biti reči o usporavanju rasta. Kako nagoveštavaju nedavne brojke o industrijskoj proizvodnji, mere uvedene sa ciljem stimulisanja privrede daju rezultate. Investicije rastu kao rezultat većih infrastrukturnih ulaganja, posebno lokalnih vlasti, što ukazuje na to da su njihova finansijska ograničenja manja. Investicije državnih preduzeća su takođe u porastu.Ovo je povratak na stari model rasta, koji se zasnivao na investicijama i izvozu, od kog je Peking pokušavao da pobegne.Kad su se ranije ove godine suočili s usporavanjem privrednog rasta, koje je bilo daleko veće od očekivanog, zvaničnici Komunističke partije promenili su taktiku, bez sumnje plašeći se togo da će visoka stopa nezaposlenosti u starim industrijskim granama dovesti do društvenih nemira, koje bi mogli da predstavljaju pretnju za njihove fotelje.Sledeća godina pružiće konačne dokaze da li su planovi da se privreda opet uravnoteži podsticanjem veće domaće potrošnje i dalje finansijske liberalizacije otišli do đavola. Ako jesu, Kina će tek skupo platiti zbog toga što je produžila prilično skupu, a neodgovarajuću raspodelu sredstava.Ostatak sveta će takođe platiti svoj ceh. Zloćudni spoljni ishod kineskog neodrživog modela rasta je to što su povrati u mnogim industrijskim granama bili manji od očekivanih zbog kineskog doprinosa višku proizvodnih kapaciteta na globalnom nivou. To je faktor koji se ne pominje dovoljno u kontekstu smanjenja industrijskih ulaganja u SAD i većem delu Evrope od početka finansijske krize.Jedno od najvećih pitanja koja Kina nameće odnosi se na valutne ratove. Kinesku industriju dugo je sputavao nekonkurentan devizni kurs. Problem je dodatno pogoršan vezivanjem renminbija za sve jači dolar. Odluka koja je donesena ranije ovog meseca da se vrednost renminbija usklađuje s korpom valuta naizgled olakšava prelaz na kurs koji određuje tržište. No, ono i pruža izgovor Narodnoj banci Kine da devalvira renminbi. Istovremeno, oštar pad proizvođačkih cena još više doprinosi realnoj depresijaciji valute.Depresijacija izvedena na pravi način mogla bi biti izvodljiv predlog za ostatak sveta, s obzirom na to da napredne ekonomije muči nedovoljna tražnja. Jeftiniji uvoz iz Kine efikasno bi podstakao veću potrošnju, povrh pada cene nafte, koji je uvećao prihode potrošača.Nagla depresijacija, do koje bi možda mogla dovesti konkurentna devalvacija japanske valute, bila bi posve druga priča, posebno ukoliko bi probudila protekcionistički nagon u SAD u izbornoj godini. Američki sektor utržive robe je mali u poređenju s celokupnom privredom, ali američki izvoznici imaju zavidnu moć lobiranja na Kapitol hilu. Imajući to u vidu, postojanje globalnih lanaca snabdevanja znači da bi protekcionistička retorika mogla biti tiša nego u danima pre globalizacije.Ukoliko bi se pak kineski zvaničnici ponovo zaželeli finansijskih reformi, van Kine bi se mogla osetiti druga vrsta potresa. Kao što sam i ranije ukazivao, prelaz na punu liberalizaciju kapitalnog računa oslobodio bi velike sume ušteđenog novca u domaćinstvima i korporativnim sektorima, koje bi krenule ka stranim tržištima. Iskušenje razgranavanja u vidu ulaganja u zemlje koje nude čvršća imovinska prava i stabilno upravljanje bilo bi preveliko. To bi dovelo do stvaranja špekulativnih mehura, posebno na relativno uskim tržištima zemalja u razvoju, ali i u bogatim zemljama. Ima i gorih stvari koje mogu zadesiti jednu privredu.John Plender

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track