Slušaj vest

Iako su devedesete i rane dvehiljadite godine u Beogradu bile obeležene gotovo svakodnevnim oružanim sukobima na asfaltu, statistika policijskih hronika iz tog perioda beleži frapantan podatak: upravo je februar odnosio najzvučnija imena.

U drugom mesecu u godini nisu stradali samo vodeći ljudi podzemlja, već i visoki policijski funkcioneri, kao i aktuelni ministar odbrane, u seriji profesionalnih likvidacija od kojih većina ni danas, decenijama kasnije, nije zvanično rasvetljena.

Crni niz započeo je sredinom devedesetih godina. Ispred hotela "Putnik" na Novom Beogradu 13. februara 1995. metkom u leđa ubijen je bokser Mihajlo Divac (28). Iako je živeo preko reke, važio je za udarnu pesnicu zvezdarskog klana. O njegovom profilu i ugledu koji je uživao među saradnicima i rivalima, ljudi iz njegovog neposrednog okruženja govorili su bez uvijanja: 'Ničega se nije plašio, bio je najsuroviji u podzemlju'.

divac3.jpg
Foto: Printscreen

Tačno godinu dana kasnije postalo je jasno da meta nisu samo kriminalci. Na beogradskoj Karaburmi, 1. februara 1996, na ulazu u sopstvenu zgradu izrešetan je inspektor  iz Odeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije. U njega je sasuto čak 18 metaka dok se vraćao iz prodavnice, a egzekutori nikada nisu identifikovani.

screenshot-18.jpg
Foto: Printscreen/RTS

Likvidacije u srcu prestonice i novi potresi

Sredinom februara 1997. godine dogodio se jedan od najbrutalnijih napada u samom centru grada. Nakon večere povodom Dana zaljubljenih u Klubu književnika, 15. februara ubijeni su Rade Ćaldović Ćenta i njegova prijateljica Maja Pavić, kuma Svetlane Cece Ražnatović, onog trenutka kada su seli u automobil. Samo pet dana kasnije, 20. februara, usred bela dana na ulazu u Centar "Sava" ubijen je Vladimir Kovačević Tref (39), blizak prijatelj Marka Miloševića. Napadač s čarapom na glavi ispalio mu je tri hica iz "magnuma" u glavu, usta i grudi pred brojnim prolaznicima, ali svedoka zvanično nije bilo.

untitled1.jpg
Foto: Privatna Arhiva

Kraj februara 1998. doneo je smrt Bojana Petrovića (36). On je 28. februara izrešetan u svom "jaguaru" na semaforu u centru Beograda zajedno sa Zoranom Bogdanovićem Kepom.

Petrović je odudarao od proseka tadašnjeg asfalta - poticao je iz imućne porodice, otac mu je radio u inostranstvu za državnu službu, a sam Petrović nije imao tipične poroke, već je ulagao u luksuzne nekretnine. Njegov specifičan uticaj i pojavu precizno je oslikao jedan tadašnji operativac MUP-a: 'Svaki opasan kriminalac želeo bi da izgleda kao on'.

U beogradskim krugovima se tada spekulisalo da je reč o osveti za nestanak Voje Amerikanca, ali ta sumnja nikada nije dobila sudski epilog.

Krvavi februar 2000. godine i promena pravila igre

Najveći potres dogodio se početkom 2000. godine. U restoranu fudbalskog kluba Rad na Banjici, 7. februara uveče, ubijen je tadašnji ministar odbrane SR Jugoslavije Pavle Bulatović (51).

Napadač se neopaženo privukao preko zamračenog terena i kroz prozor sasuo rafal u leđa jednom od najmoćnijih ljudi savezne države. Ni za ovaj atentat izvršioci i nalogodavci do danas nisu pronađeni.

hronika-pavle-bulatovic-foto-epa-shutterstock.jpg
Foto: EPA Saša Stanković, Shutterstock

Samo šest dana kasnije, 13. februara, na novobeogradskim ulicama promenjen je modus operandi prestoničkih sačekuša. Mirko Tomić Bosanac (28) ubijen je sa 30 hitaca iz "kalašnjikova" ispaljenih iz automobila u pokretu, što je bio prvi zabeležen slučaj takve taktike koja je potom postala zaštitni znak zemunskog klana.

aa.jpg
Foto: Printscreen/Youtube

Mesec je zaključen 25. februara 2000. likvidacijom Radoslava Trlajića, poznatijeg kao Bata Trlaja. Vođa novobeogradskog klana ubijen je u Ulici dr Ivana Ribara nakon potere automobilima i razmene vatre na samo nekoliko stotina metara od stana u kojem je živeo.

Iako se u javnosti verovalo da su ove likvidacije bile deo odmazde nakon ubistva Željka Ražnatovića Arkana mesec dana ranije, zvanična istraga te tvrdnje nikada nije pretočila u optužnicu.

Kurir.rs

BONUS VIDEO:

00:16
Nikad viđena slika Kneleta Izvor: Kurir