Gospodo doktori, smrt nije rutina

Gospodo doktori, smrt nije rutina

Komentar dana -

Jovana Balović umrla je 24. februara ove godine, osam dana pre svog 15. rođendana. Sredinom oktobra skočila joj je temperatura, a četiri i po meseca kasnije preminula je u mukama usled komplikacija zbog imunološke bolesti. Njen otac Gordimir za tragediju krivi lekare. Lutali su, tvrdi, od bolesti do bolesti, 19 dana nisu znali šta je s Jovanom, a i kada su utvrdili, nisu bili sigurni u postavljenu dijagnozu.Njegov jed se može razumeti. Jadan čovek, šta će, dete mu je umrlo. Njegova tvrdnja da su lekari nestručni - diskutabilna je. Jer ipak je on laik, a nije ni lako otkriti tešku bolest. Ali mu treba verovati kad kaže da su lekari bili nemarni, čak grubi.„Nije samo vaše dete bolesno, ima ovde i druge dece“, ljutito je odbrusio jedan lekar Jovaninoj majci zato što ga je zamolila da posveti malo pažnje njenom detetu u samrtničkom ropcu. Shvatam da su doktori, kao i svi profesionalci, navikli na svoj gadan posao, na litre iskapane krvi, desetine leševa, unakaženih tela... Ali imaju li pravo na rutinu poput čistača ulica, šalterskih radnika, cvećara? Nemaju! Gospodo doktori, smrt nije rutina! Naročito kad umiru deca. Ne gaji niko iluziju da ste vi svemoćni. Znamo da za neke bolesti leka nema. Ali nemojte ljude dodatno ubijati svojim ravnodušnim odnosom prema bolesti i umiranju. Ako nemate ispravan dijagnostički aparat ili lek, pa i ako ste nezadovoljni platom, morate imati bar zrno ljudskosti. Da vas podsetim, za to ste polagali Hipokratovu zakletvu. Nemate prava da je se setite samo kad vam neko tutne koju stotinu evra u džep i kupi malo vaše pažnje.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track