Uspeo sam da odgledam dvadeset pet-šest minuta vejanja ovejane suštine i mlaćenja prazne slame na temu da li je Uskoković (ili već neko nadležan) trebalo da izađe u susret studentskim zahtevima ili Uskoković (ili već neko nadležan) nije bio u obavezi da odgovori na nezvanični dopis bez memoranduma, pečata i potpisa.

Koliko god se Oliverin islednički tim visokonačelno pozivao na zakonitost, nerevanšizam i ostale trice i kučine, stekao sam snažan utisak da i islednički tim - i glavna islednica - drže da je Uskoković Studentskoj listi morao poslati zahtevane radne biografije RTS-ovih zaposlenika, koje je Uskoković (ili već neko na RTS-u) nazvao dosijeima, što je izazvalo zdravo negodovanje islednika, koji su - valjda da ne bi prizivali duhove mračne prošlosti - ustvrdili da radna biografija nije isto što i dosije. Što jeste isto. Dosije je neutralan pojam: to je fascikla u koju se stavljaju dokumenti. Ne nužno lični. Mogu biti i fikcionalni. Ako ne verujete meni, verujte „Dosijeu X“.

Za mene lično najjači utisak je da se Uskoković uopšte drznuo da ne izađe u susret neformalnom zahtevu Studentske liste. To je pravi (možda i prvi) presedan u bogatoj istoriji ovdašnjeg tranzicionog poltronstva. Posle, recimo, Petog oktobra ondašnji Uskokovići su dostavljali dosijee/radne biografije pre nego što bi im ih iko uopšte zatražio.

Uskokovićev bi postupak valjalo pozdraviti. Prvi koji bi trebalo da ga pozdravi morao je biti pravni Đurić. Jer pazite: ako Oliveri i Pavloviću i možemo progledati kroz prste, Đurić bi, kao pravnik, morao znati da pravna lica ne uzimaju u obzir dopise privatnih lica bez potpisa. Čak i pisma čitalaca, kada pošiljaoci hoće da budu objavljena, moraju biti potpisana.

Ali jbg. Uvek se u Srbiji ispreči neki „viši cilj“ koji suspenduje zakonitost - nije Koštuničin lopovski ustav besramno pokraden zbog višeg cilja - i uvek se nađe previše branilaca „višeg cilja“ koji se postave iznad zakona.

Hajde da verujemo da se tu radi o dečjim bolestima, neiskustvu i nesnađenosti. Ali, ako Studentska lista zaista namerava da uvede zakonitost, onda se - pre nego što od drugih zatraži poštovanje zakona - zakonitosti sama mora držati, i to - suprotno savetu J. Broza - ko pijana plota.

RTS - koji u Famoznom decenijama nastupa pod umetničkim imenom Nadzemna septička jama u Takovskoj 10 - svakako treba transformisati, iako intimno mislim da je to nemoguća misija. Najdalje dokle RTS može dobaciti jeste transfer lojalnosti i ulizivanja iz Bivšeg Visokog u Novo Visoko Dupe.

Da bi se RTS transformisao - da bi se u Srbiji bilo šta transformisalo i reformisalo - valjalo bi transformisati ovdašnji mentalitet, a tek je to nemoguća misija. Ali vredi pokušati, zar ne.

Vredi, s tim da se tim poslom mora baviti vlada, koja će, kad se formira, nadležnim agencijama i ustanovama poveriti taj posao. S memorandumom, pečatom i potpisom.