Slušaj vest

Sam po sebi legitimitet je neutralan. Može li neko imati pun legitimitet i napraviti gomilu sranja? Uzmimo primer Staljina. Teško da je iko u XX veku imao čvršći legitimitet nego on, što ne znači, da tako legitiman, Staljin nije napravio žestoke pičvajze. Pisac hoće da kaže sledeće: Politički legitimitet nije garancija da sranja neće biti, ali i podseća da je nelegitimitet garancija da će sranja biti.

Posle konstituisanja jugurt-skupštine, na redu je formiranje vlade, što bi moglo da se oduži - a zašto to ne bi bilo dobro, objasniću kasnije - iz više razloga. Razlog prvi: Ne postoji šef političke parade, koji po pravilu za sebe zadržava funkciju premijera i onda sam bira članove kabineta, koji će sedeti „na vladi“.

U uređenijim državama stranke još pre izbora znaju ko će, ako im se posreći da pobede, sedeti na vladi. To su takozvane „vlade u senci“, čiji „ministri u senci“ dok su u opoziciji „love“ propuste vladajuće vlade, o tim propustima uredno obaveštavaju javnost, a onda, kad zasednu na vladu, ispravljaju greške bivše vlade.

U timu izbornog pobednika ne postoji šef političke parade. Nepostojanje šefa parade se pokazalo kao pravi bingo tokom protesta i u predizbornoj kampanji - režimska propaganda nije znala na koga da udari, udarala je nasumice, dakle uprazno - ali sad, kad je pobednički tim na vlasti, nepostojanje šefa parade moglo bi biti problem.

Evo koji, što reko Blic. Kako napred rekosmo, u redovnim situacijama - i u dobro uređenim država - o tome ko će sedeti na vladi, odlučuje jedan čovek - šef političke parade - u neposrednoj demokratiji, još jednoj manifestaciji „naših posebnosti“, o tome ko će sedeti na vladi odluku će doneti (tačnija reč: donositi) čitavo jedno mnoštvo persona dramatis - što je samo po sebi problematično jer znamo kakve budu čorbe kad ih kuva mnogo kuvarica - koje pritom nemaju politički legitimitet, što je još problematičnije, ali je - opet zahvaljujući našim posebnostima - tako. I tako će - dok se drugačije ne naredi - i ostati.

Pre nego se osvrnemo na drugi problem, sledi napomena: Što se duže bude odugovlačilo s formiranjem vlade, to će biti veći manevarski prostor da „poražene snage“ unište dokazne materijala i izbrišu tragove i da se - zašto ne - pregrupišu i konsoliduju.

Drugi problem je jednako zaguljen kao prvi. A evo koji je, što reko Blic. Lupiću broj, ali neću mnogo pogrešiti kad kažem da u ovom trenutku ima najmanje 150 kandidata po ministarstvu. Naravno, većina su autsajderi i sanjari, ali tvrd vam stojim da za svako ministarstvo ima najmanje po pet ozbiljnih kandidata. I sad će tu da se danima lobira, vetira i kontravetira dok se ne sazna ko će sedeti „na vladi“, čiji primarni cilj neće biti „povratak Kosova“, nego povraćaj izgubljenog vremena.