FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Ujedinjenje iz računa bez krčmara
Foto: Marina Lopičić

KOLUMNA

FAMOZNO SVETISLAV BASARA: Ujedinjenje iz računa bez krčmara

Lični stav -

Zanimljivo je gledati na kakva nas sve bućkala hvata Kremlj - ne pišem Rusija, jer je to mnogo širi pojam - i na koje nam sve načine „uvaljuje ciglu“. Pretpostavljam da znate šta je bućkalo, „uvaljivanje cigle“ je pomalo zaboravljeno pa ću podsetiti.

Uvaljivanje cigle bio je vrlo unosan zanat sarajevskih jalijaša u šezdesetim godinama prošlog veka. Ulaganja mala, profit veliki. Ovako se to radilo. Jalijaši lepo upakuju ciglu u pak-papir, ošacuju nekog „papka“ (srbijanski kulov) i daju mu ponudu koja se (pod pretnjom batina) ne odbija. Jalijaš da papku ciglu, papak plati „cenera“ (otprilike 1.000 RSD po današnjem kursu) i biznis cveta. Prodaš desetak cigli dnevno, bog te veselio.

Pročitah pre neki dan u novinčinama da je izvesni deputat Gosdumi (ime i prezime poznato Milinčićkama) gromoglasno predložio da se Rusija i Srbija ujedine. Ali da neko, daleko bilo, ne bi pomislio da tu ima nekog imperijalizma, sve bi trebalo uraditi po zakonu... Referendum i tako to.

Treba li uopšte reći da je predlog u Srbiji frenetično pozdravljen. Zvanični Beograd se nije oglašavao, ali je osnovano pretpostaviti da znatan deo divnih političkih stvorenja - kako onih na vlasti, tako i onih u opoziciji - ne bi imao ništa protiv. Konačno, ideja o ujedinjenju i nije izvorno ruska. Oni s dobrim pamćenjem - što će reći njih tridesetak u Srbiji - još uvek se sećaju da je isti predlog izneo i S. Milošević, takoreći u pravi čas - usred bombardovanja i rata sa NATO paktom.

Milošević je, inače, izgledao racionalno, ali samo zahvaljujući tome što je lepo vezivao čvor na kravati i što se retko pojavljivao na televizorima i u javnosti. U suštini je bio isto ono što i većina srpskih vladara (svih boja) - politički fantast iz računa. Koji je, treba li uopšte pominjati, po običaju napravljen bez krčmara.

Miloševićeva računica je bila besprekorna: lepo se mi ujedinimo s Rusijom i Belorusijom i onda nam niko ne može ništa, jači smo od sudbine, kamoli od NATO pakta. Treba li uopšte reći da je krčmar - tj. Rusija - pocepao račun i napravio novi (koji je stigao na naplatu sa izvesnim zakašnjenjem. Za Koštuničinog vakta.)

Ne zna se da li je pokvarenije ili naivnije usred rata s jednom velikom silom predlagati ujedinjenje s drugom velikom silom nadaleko poznatom po principu da nikada ne vadi trnje iz tuđe mindže. Ali je isto tako naivno pomisliti da je sada, kada je Rusija zaglavila u (posrednom) ratu sa NATO - predlog Gosduminog, Putinu lojalnog deputata ozbiljan. U Srbiji bi referendum garantovano uspeo - iz razloga koje ću vam jednom podastreti, ja bih čak „navijao“ da uspe - ali (garantujem) da nikada neće biti održan.

Rusiji ne samo da ne treba ni Srbija u EU nego joj ne treba ni u njoj. Koji će joj qwrz, ima ona vazdan svojih Srbija. Srbija Rusiji treba upravo ovakva kakva je, ni tamo ni vamo, kao „papak“ koji poslušno kupuje svaku ciglu.

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track