Slušaj vest

Nova mađarska vlada počinje sa objavljivanjem imena desetina hiljada pojedinaca koji se pominju u dosijeima državne bezbednosti iz komunističkog doba, u okviru nastojanja da se suoči sa prošlošću i povrati poverenje javnosti.

Između 1945. i 1989. godine, tajne službe su se oslanjale na široku mrežu doušnika kako bi nadzirale društvo i gušile neslaganje. Neki su bili ucenjeni ili prisiljeni da dostavljaju informacije o svojim komšijama, prijateljima, kolegama, pa čak i članovima porodice, dok su drugi regrutovani uz obećanja o raznim pogodnostima.

Premijer Peter Mađar se tokom kampanje pred aprilske izbore obavezao da će sprovesti ovo obelodanjivanje, a njegova vlada je u septembru donela zakon koji to omogućava. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da više od dve trećine građana podržava ovaj potez.

- Demokratsko društvo ima pravo da poznaje sopstvenu prošlost - napisao je na Fejsbuku Zoltan Tar, ministar za društvene odnose i kulturu, kako prenosi "Gardijan".

Peter Mađar (8).jpg
Peter Mađar Foto: ZOLTAN BALOGH/MTI

Ranije je pristup izveštajima o doušnicima bio ograničen na istraživače i članove porodica žrtava; sada će te informacije biti dostupne u javnoj onlajn bazi podataka.

Istraživači navode da će ovo učiniti Mađarsku najtransparentnijom zemljom bivšeg Istočnog bloka kada je reč o takvim dosijeima, a proces objavljivanja počinje u sredu.

- Širom otvaramo vrata koja su ranije bila samo odškrinuta - rekao je istoričar Ištvan Pap, rukovodilac naučnog odeljenja arhiva.

- Kao istoričar, podržavam objavljivanje dosijea. Ali, na ličnom nivou, saosećam sa onima koji će se prvi put suočiti sa istorijom svoje porodice - dodao je on.

Dosijei sadrže između 50.000 i 60.000 imena, a procenjuje se da je oko 10 odsto tih osoba još uvek živo. Među njima nisu samo doušnici, već i oficiri, saradnici, kao i ljudi koje su bezbednosne službe pokušale da regrutuju. Kada bi se svi ti dokumenti poređali jedan za drugim, zauzeli bi dužinu od pet kilometara – što je relativno mala količina u poređenju sa arhivama u Poljskoj ili Rumuniji.

Mnogi dosijei su uništeni tokom ustanka 1956. godine, dok su drugi nestali tokom tranzicije 1989. godine. Mnogi zapisi će biti nepotpuni, što znači da će motivi, kao i obim izveštavanja pojedinačnih doušnika, ostati nepoznati. Detaljni dosijei postoje za samo 9.000 ljudi; oni će biti objavljeni u februaru, nakon što se iz njih uklone lični podaci i informacije koje se tiču žrtava.

Istočna Nemačka je otvorila svoje dosijee Štazija 1992. godine, Češka Republika je učinila isto 2003, a Letonija 2018. godine. Mikloš Kiš - preživeli iz mađarskog logora za prinudni rad, koji danas predvodi udruženje žrtava — smatra da je Mađarska trebalo ranije da sledi nemački primer.

- Ljudi će otkriti da je izdajnika bilo u svakoj porodici, u svakom komšiluku i u svakoj ulici - rekao je on.

(Kurir.rs/Guardian/Večernji list)