"OVU REČ U MOSKVI NIKO NE IZGOVARA... SVI SE PLAŠE ŠTA ĆE USLEDITI" Pisao Putinove govore, sad iznosi mračno predviđanje: Od ovoga šef Kremlja NAJVIŠE STRAHUJE
- Abas Galjamov tvrdi da Putin rat u Ukrajini vodi da bi odložio konačni obračun i pitanje odgovornosti za rezultate. Prekid borbi, kaže on, otvorio bi nezgodna pitanja o ciljevima rata i žrtvama.
- Galjamov upozorava da bi i eventualni dogovor bez članstva Ukrajine u NATO teško mogao da se predstavi kao uspeh, jer bi ostala slika snažne ukrajinske vojske i neispunjenih ciljeva Kremlja.
Abas Galjamov je do 2003. godine bio pisac govora za ruskog predsednika Vladimira Putina. Danas je on u egzilu, a u Rusiji je označen kao strani agent.
Za italijanski list "Korijere dela Sera" Galjamov je govorio o ratu u Ukrajini, mogućnosti primirja i najvećim opasnostima za Kremlj.
- Putin se ne bori kako bi pobedio. On se bori da izbegne trenutak polaganja računa. Sve dok traju borbe, porazi ostaju privremeni. Onog trenutka kada nastupi mir, oni će postati konačni. Postoji reč koju niko u Moskvi ne voli da izgovori: "itogi". Konačni bilans, konačni obračun. To je trenutak koji on želi da izbegne - rekao je Galjamov.
Na pitanje zašto Putin ne zaustavi neprijateljstva u Ukrajini, Galjamov je rekao:
- On strahuje da će, ako pristane na prekid vatre a da prethodno nije ostvario ciljeve koje je na početku proklamovao, ruski narod to shvatiti kao dokaz da ti ciljevi nikada nisu ni bili potrebni. Logika je jednostavna: ako je moguće živeti bez Pokrovska 2026. godine, zašto nismo mogli da živimo bez njega 2022? Sve dok rat traje, to pitanje se ne može postaviti, ili on, bar, tako vidi stvari.
Galjamov kaže da opasnost leži u tome što će se život nakon rata neizbežno vratiti u neku vrstu normale.
- U tom trenutku više neće biti jasno zašto su borbe uopšte bile potrebne. Ljudi će reći: "Evo nas, živimo svoje živote, zadovoljni smo. Čemu je služio Donbas" - rekao je on.
Na pitanje da li bi neki od tih ciljeva, koje je Kremlj postavio, ipak mogli biti ostvareni, Galjamov kaže sledeće:
- Na početku je postavio toliko ciljeva da ostvarivanje samo jednog neće nadoknaditi neuspeh u postizanju ostalih. Recimo da Putin zauzme ceo Donbas, a zatim stane... A šta je sa denacifikacijom Ukrajine? Sa demilitarizacijom? To su bile ključne parole kada je u februaru 2022. pokrenuta takozvana "specijalna vojna operacija". Zar to odjednom više nije razlog za zabrinutost? I ako je tako, zašto su 2022. godine smatrane pretnjom - zapitao je on.
Ako sporazum bude uključivao odustajanje Kijeva od članstva u NATO, Galjamov kaže da to ne može sakriti činjenicu da su ukrajinske oružane snage naoružane do zuba, besne na Ruse, i da nisu slabije od ruske vojske.
- "Obivatelj", prosečan Rus, zapitaće se: "Pa, gde je onda uspeh? Kakva nam je korist od Donbasa?" A Putin neće imati odgovor.
Na pitanje da li on ima odgovor danas, Galjamov kaže da se ne može odgovoriti na pitanje zašto nije uspešno demilitarizovana Ukrajina.
- Trenutno se može odgovoriti: "Zato što još nismo završili." Kada se rat završi, taj izgovor više neće piti vodu. I pitanje će ostati da lebdi u vazduhu, lišeno bilo kakvog alibija.
On kaže i da dok god borbe traju, veliki ljudski gubici se mogu opravdati nužnošću pobede.
- Ali ako se rat završi bez jasne pobede, neizbežno će se postaviti pitanje: "Zašto su poginuli?" I bilo bi izuzetno opasno po Putina ako bi to pitanje postavili ne samo oni koji su se protivili ratu, već i oni koji su ga podržavali, poput porodica koje su svoje najmilije poslale na front.
Galjamov dodaje da za Putina rat sam po sebi ima političku vrednost.
- Ne zato što približava pobedu, već zato što omogućava odlaganje trenutka kada će morati da se podvuče konačna crta. U tome je suština: sve dok rat traje, neuspesi se mogu predstaviti kao privremeni. Onog trenutka kada neprijateljstva prestanu, oni će postati konačni.
Na pitanje da li će se samim tim rat nastaviti u nedogled, ruski političar je rekao:
- Ne. Putin se suočava sa dve pretnje. Prva je nastavak rata, koji iscrpljuje ekonomske, finansijske, ljudske i političke resurse režima. Druga je njegov kraj, koji bi mogao da pokrene preispitivanje svega što se dogodilo. Prva je već danas stvarnost; druga ostaje mogućnost - rekao je on, i dodao:
- Trenutni problemi su prihvatljiviji od rizika koji donosi sutrašnji dan. Strah od budućnosti lišava ga sposobnosti da preduzme radikalan korak. I tako, on pušta da stvari ostanu kakve jesu. Kako se resursi budu smanjivali, današnji gubici postajaće sve opasniji. U određenom trenutku, oni bi mu čak mogli delovati zastrašujuće veći nego sam obračun koji ga čeka sutra.
(Kurir.rs/Corriere della Sera)