OPASNA IGRA NA OBALAMA CRVENOG MORA: Nekoliko država gomila snage, preti novi VELIKI RAT, milijarde dolara su u pitanju, mnogo toga je na kocki!
- Etiopija će 2027. biti domaćin COP32 u Adis Abebi, što vlasti vide kao veliki diplomatski uspeh i priliku da se predstave kao lider u zelenoj energiji
- Istovremeno rastu tenzije sa Eritrejom, Sudanom i drugim susedima, uz strah da bi širi sukob na Rogu Afrike mogao da ugrozi stabilnost Crvenog mora i interese Izraela
Od 8. do 19. novembra 2027. godine, hiljade svetskih lidera, pregovarača o klimatskim promenama, naučnika i finansijskih stručnjaka okupiće se u Adis Abebi na 32. konferenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama (COP32).
Etiopijaje domaćin ovog samita, što predstavlja veliki diplomatski uspeh i stavlja Afričku uniju u centar globalnih razgovora o finansiranju klimatskih projekata i obnovljivim izvorima energije.
Etiopski zvaničnici predstavili su ovaj događaj kao dokaz da njihova zemlja postaje značajna sila u oblasti zelene energije, ukazujući na kampanju pošumljavanja "Zeleno nasleđe" i Veliku etiopsku renesansnu branu, najveće hidroenergetsko postrojenje u Africi.
Međutim, dok se vlada priprema za taj događaj, situacija u njenom susedstvu sve više klizi ka sukobu.
Najveći diplomatski uspeh Etiopije mogao bi istovremeno da postane ograničenje njenih regionalnih ambicija. Biti domaćin COP32 donosi reputacione, finansijske i diplomatske podsticaje za uzdržanost koju Adis Abeba teško da može da izdrži.
Da li će ti podsticaji biti dovoljno snažni, ostaje otvoreno pitanje sa direktnim posledicama po bezbednost Izraelau oblasti Crvenog mora.
Bezbednosna situacija brzo se pogoršava. Tenzije između Etiopije i Eritreje eskalirale su nakon što su u septembru 2026. obnovljeni sukobi između etiopskih saveznih snaga i jedinica iz Tigraja.
Eritreja je odgovorila prekidom diplomatskih odnosa, nakon što je Adis Abeba zatvorila svoju ambasadu u Asmari i proterala deset eritrejskih diplomata.
Koncentracija vojnih snaga u blizini Badmea, žarišta rata između 1998. i 2000. godine, izazvala je strah od direktnog sukoba.
Organizacija ACLED prijavila je razmenu artiljerijske vatre i sukobe u blizini Badmea 12. i 13. novembra, iako Rojters nije mogao nezavisno da potvrdi direktne borbe između dve vojske. Afrička unija pozvala je na uzdržanost, dok raste rizik od šireg sukoba.
Dugogodišnja težnja Etiopije da obezbedi izlaz na Crveno more dodatno komplikuje situaciju. Memorandum o razumevanju koji je Etiopija 2024. potpisala sa Somalilendomizazvao je oštro protivljenje Somalije, koja svaki sporazum kojim se dovodi u pitanje njen teritorijalni integritet smatra neprihvatljivim.
Kasniji diplomatski napori doveli su do Ankarske deklaracije od 11. decembra 2024. godine. U okviru sporazuma posredovanog uz pomoć Turske, Etiopija i Somalija obavezale su se da pregovaraju o pouzdanom etiopskom pristupu moru, ali pod suverenitetom Somalije.
Prvobitni memorandum izazvao je krizu, dok je kasniji okvir otvorio drugačiji, ali i dalje slab put ka rešenju. Napredak je ograničen, a nepoverenje između dve strane i dalje je prisutno.
U ove sporove uključili su se i drugi regionalni akteri. Konferencija u El Alamejnu 4. oktobra okupila je Egipat, Sudan, Eritreju i Somaliju oko pitanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i regionalne stabilnosti.
U dokumentu se navodi da upravljanje Crvenim morem pripada priobalnim državama i odbacuju se jednostrane mere u vezi sa Nilom koje štete zemljama nizvodno. Takođe se poziva na mirno rešavanje sporova, bez direktnog označavanja Etiopije kao protivnika.
Ipak, deklaracija funkcioniše kao strateška protivteža etiopskom uticaju u slivu Nila i koridoru Crvenog mora. Odluka Kaira da produbi saradnju sa Kartumom, Asmarom i Mogadišom povećava diplomatski pritisak na Adis Abebu.
Iako se u deklaraciji poziva na mirna rešenja, okvir saradnje učvršćuje regionalno povezivanje država čiji se stavovi o vodama Nila, Somalilendu i upravljanju Crvenim morem često sukobljavaju sa interesima Etiopije.
Režim egipatskog predsednika Abdel Fataha el Sisija već dugo posmatra Veliku etiopsku renesansnu branu kao pitanje nacionalne bezbednosti. Njegova regionalna politika dodatno podstiče nadmetanje u kojem jedna strana dobija samo ako druga gubi, umesto da smanjuje tenzije.
Sudan predstavlja još jedan izvor sukoba. Kartum optužuje Adis Abebu da podržava paravojne Snage za brzu podršku (RSF), dok Etiopija optužuje Sudan da pruža podršku pobunjenicima iz Tigraja. Obe strane negiraju optužbe.
S obzirom na to da je Sudan već zahvaćen građanskim ratom, svako prelivanje sukoba preko zajedničke granice dodatno bi destabilizovalo region i povećalo rizike za civilno stanovništvo, koje se već suočava sa raseljavanjem i nestašicom hrane.
Posebna diplomatska kriza između Somalije i Ujedinjenih Arapskih Emirata dodatno je zakomplikovala situaciju. Mogadiš je proterao ambasadora UAE i ranije poništio sporazume o lukama, odbrani i bezbednosnoj saradnji. Abu Dabi je odbacio optužbe, ocenjujući ih kao potez koji podstiče eskalaciju.
Budući da zalivske države imaju značajne interese u lukama i bezbednosnim aranžmanima na Crvenom moru, ovaj spor povećava neizvesnost i utiče na proračune Adis Abebe. Sukob Somalije i UAE i dalje je sporedan u odnosu na glavna rivalstva među državama, ali pokazuje koliko brzo bilateralni sporovi mogu da destabilizuju već napetu situaciju.
Moreuz Bab el Mandeb nalazi se u središtu ovih rizika. On povezuje Crveno more sa Adenskim zalivom i predstavlja važnu rutu za globalni pomorski saobraćaj. Svako širenje međudržavnih sukoba ili dalje urušavanje bezbednosne situacije u Somaliji otvorilo bi prostor za delovanje naoružanih grupa.
Al Šabab i preostale mreže povezane sa Islamskom državom već deluju u regionu. Njima nije potrebno da kontrolišu glavne gradove kako bi ugrozile pomorske rute ili sprovodile nasilje.
Snage Huta, koje podržava Iran, pokazale su da mogu da ometaju saobraćaj kroz Crveno more i moreuz Bab el Mandeb. Ove pretnje postoje nezavisno jedna od druge, ali zajedno čine nestabilnost na Rogu Afrike direktnim bezbednosnim problemom za Izrael.
Crveno more predstavlja strateški koridor za Izrael, povezujući tu zemlju u trgovini sa Azijom i istočnom Afrikom, ali istovremeno izlažući njene južne pomorske prilaze neprijateljskim snagama.
Istraživanje Banke Izraela pokazalo je da je vrednost pomorskog uvoza iz Azije i Okeanije 2023. godine iznosila oko 20 milijardi dolara, odnosno približno petinu ukupnog civilnog uvoza Izraela.
Iako preusmeravanje brodova zbog napada Huta nije značajno smanjilo izraelski uvoz, pokazalo je kako nestabilnost oko moreuza Bab el Mandeb može da primora brodove da koriste znatno duže rute i dodatno zakomplikuje pomorsku bezbednost.
Šira kriza na Rogu Afrike proširila bi prostor za delovanje radikalnih mreža čije aktivnosti već ugrožavaju slobodne pomorske puteve.
Egipat je, pod Sisijevim vođstvom, doprineo jačanju suparničkih saveza umesto smirivanju tenzija.
Spoljna politika koja daje prednost kratkoročnom pritisku na Etiopiju ne doprinosi stabilnosti. Naprotiv, ona povećava rizik za svaku državu koja zavisi od bezbednog Crvenog mora, uključujući Izrael.
Upravo u tom kontekstu COP32 postaje mnogo više od klimatske konferencije. Ovaj događaj stavlja Etiopiju pod stalnu međunarodnu kontrolu. Ministarstva spoljnih poslova, razvojne banke, korporativni sponzori i bezbednosne službe pratiće stabilnost zemlje domaćina, bezbednost vazdušnog prostora i njene odnose sa susedima.
Ta kontrola već je počela. Zajednička misija UNFCCC-a i bezbednosnih službi Ujedinjenih nacija posetila je Adis Abebu u julu 2026. godine kako bi procenila pripreme u vezi sa lokacijama održavanja samita, smeštajem, prevozom, bezbednošću i zdravstvenom zaštitom. Počeli su i razgovori o sporazumu sa zemljom domaćinom.
Etiopija ne može sebi da priušti sveobuhvatni regionalni rat u mesecima koji prethode novembru 2027. godine, a da time ne ugrozi kredibilitet, posećenost i finansijski uspeh događaja.
Velike delegacije i privatni investitori mogli bi da promene svoje planove ukoliko sever Etiopije bude zahvaćen prekograničnim sukobima ili ako regionalne tenzije postanu glavna tema samita.
Klimatska ranjivost i politički sukobi međusobno se pojačavaju širom Roga Afrike. Suše, nepredvidive padavine, nesigurnost u snabdevanju hranom i raseljavanje dodatno opterećuju vlade koje se već suočavaju sa unutrašnjim ratovima i međusobnim nepoverenjem.
Ukoliko Adis Abeba namerava da se predstavi kao predvodnik u oblasti prilagođavanja klimatskim promenam, njeni međunarodni partneri očekivaće dokaze o saradnji i u njenom neposrednom okruženju.
Etiopija je već počela da predstavlja COP32 kao inkluzivnu platformu za dijalog i sprovođenje projekata finansiranja klimatskih mera. Takvo pozicioniranje daje joj određeni uticaj. Samit ne može da reši teritorijalne sporove niti da zameni direktne pregovore, ali može da poveća cenu eskalacije.
Šteta po međunarodni ugled, odlaganje klimatskog finansiranja, usporavanje investicija i slabljenje međunarodnog položaja predstavljaju konkretne rizike. Oni etiopskim donosiocima odluka daju podsticaj za uzdržanost kakav nije postojao pre nego što je zemlja dobila pravo da bude domaćin samita.
Prestiž konferencije i ekonomski interesi povezani sa njenim održavanjem mogli bi da podstaknu opreznije odluke u Adis Abebi i među njenim susedima u narednim mesecima.
COP32 neće rešiti spor oko Nila, ostvariti etiopske ambicije u vezi sa izlazom na more niti ukloniti nesuglasice koje razdvajaju Adis Abebu od susednih država. Ipak, mogao bi da poveća cenu eskalacije za vladu koja želi da se predstavi kao globalni lider u borbi protiv klimatskih promena.
Pravi test za Etiopiju biće da li može da pretvori međunarodni prestiž u uzdržanost na unutrašnjem planu i diplomatiju u odnosima sa drugim državama.
Za Izrael je ključno pitanje da li države oko Crvenog mora mogu da obuzdaju međusobna rivalstva pre nego što naoružane grupe i spoljne sile iskoriste nastalu nestabilnost.