POSLE SINOĆNJEG NAPADA, ON JE ODMAH SVIMA PAO NA PAMET: Ozloglašeni Karlos Šakal bio je odgovoran za 1. teroristički napad u Beču
Foto: Youtube Printscreen

bio je uhapšen u Beogradu

POSLE SINOĆNJEG NAPADA, ON JE ODMAH SVIMA PAO NA PAMET: Ozloglašeni Karlos Šakal bio je odgovoran za 1. teroristički napad u Beču

Planeta -

Iljič Ramirez Sančez, poznati kao Karlos Šakal, jedan je od najozloglašenijih aktera međunarodnog terorizma iz sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog veka, a upravo se njemu pripisuje prvi teroristički napad u Beču zabeležen 1975. godine.

Naime, ono što je za svet predstavljao Bin Laden, sedamdesetih godina bio je Karlos. Ovaj terorista bio je uhapšen u Beogradu, a onda pušten. Nesvrstana SFRJ podržavala je oslobodilačke pokrete u Africi i na Bliskom istoku, a njihov neodvojivi deo bile su paravojne i terorističke organizacije, a najmarkantniji pojedinac bio je svetski poznati terorista Šakal.

Rođen je kao Iljič Ramirez Sančez u Venecueli, u porodici marksističkog advokata. Posle razvoda roditelja 1966. majka je njega i njegovog brata odvela u London, gde su nastavili školovanje, a 1968. otac ih je upisao na studije u Moskvi. Dve godine kasnije Sančez je otišao u kamp za obuku gerilaca Nacionalnog fronta za oslobođenje Palestine u Jordanu. Tamo je i stekao nadimak Karlos.

Pokušao je atentat na francuskog predsednika Šarla de Gola, učestvovao u masakru izraelskih sportista na Olimpijadi u Minhenu 1972. i izveo napad na Opek u Beču 1975. godine, kada je zarobio 60 ministara država proizvođača nafte. Bio je odgovoran i za napade na izraelske avione i predstavništva u svetu, bacao je bombe u restorane, napao nuklearnu elektranu, a prilikom neuspešnog hapšenja u Parizu ubio je dva policajca... Harao je sve do pada komunizma 1989. Na vrhuncu svoje terorističke aktivnosti, 1975. godine sklonio se u Jugoslaviju, odsevši pod lažnim imenom u hotelu "Metropol".

Saznavši da mu je nemačka tajna služba BND na tragu i da se sprema da javno traži njegovo hapšenje kako bi kompromitovala Jugoslaviju, naša SDB ga je uhapsila pre toga. Ekipu koja je izvela hapšenje izveli su visoki funkcioneri SDB dr Obren Đorđević i Dragan Mitrović i operativci Dušan Stupar i Jovica Stanišić. Karlosa su našli u pidžami i bez pištolja. U hotelu "Ekscelzior“ uhapšen je njegov pratilac. Njih dvojica privedeni su u zgradu SSUP u Kneza Miloša, gde je Karlosa posetio ministar policije Franjo Herljević. Dr Obren Đorđević je sa Dušanom Stuparom (docnije šef SDB Beograda, pa biznismen u „Azotari“) puna dva dana saslušavao teroristu. Karlos im je pričao o svojoj biografiji, o akcijama, saradnji sa tajnim službama - sovjetskim KGB, istočnonemačkim Štazijem, rumunskom Sekuritateom... Posle toga, Karlos i njegov pratilac ukrcani su na avion za Irak.

Da bi zavarali špijune BND, naši debeovci su teroriste opremili lažnim ispravama i ubacili ih u grupu radnika „Energoprojekta“ koji su išli na rad u ovu arapsku zemlju.

Razlog za prijateljski odnos prema zločincu bio je jednostavan: Jugoslavija je „sticala imunitet“ od terorističkih akcija na svojoj teritoriji, a osim toga, dobijala je pouzdane informacije o aktivnostima političke emigracije, u prvom redu ustaša, koji su planirali napade na našu zemlju. Karlosa su vlasti Sudana, gde se bio sklonio, 1994. predali Francuzima. Posle dugotrajnih procesa, u Parizu je osuđen na dvostruku doživotnu robiju.

Kada su Nemci zbog puštanja Karlosa kritikovali SFRJ, naši zvaničnici odgovorili su im da terorista nije bio u Jugoslaviji i da ga nikada nisu ni videli. Danas se sva dokumenta o hapšenju Iljiča Ramireza Sančeza 1975. u Beogradu nalaze u Muzeju BIA na Banjici.

(Kurir.rs/Momčilo Petrović)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track