UKRAJINA PRIMER ZA BUDUĆU RATNU STRATEGIJU SAD Vašington ne treba da šalje svoje vojnike, već da pomaže onima KOJI ŽELE DA SE BORE
Foto: Shutterstock

američki profesor analizira pomoć kijevu

UKRAJINA PRIMER ZA BUDUĆU RATNU STRATEGIJU SAD Vašington ne treba da šalje svoje vojnike, već da pomaže onima KOJI ŽELE DA SE BORE

Planeta -

Profesor strateških studija na Univerzitetu St. Endruz u Škotskoj Filips Pejson O'Brajen je u analizi za portal The Atlantic analizirao kako će Amerika ratovati u budućnosti, obzirom na sukob koji se odvija u Ukrajini:

Američka vojna pomoć Ukrajini bila je izuzetno efikasna, posebno u poređenju sa nesrećnom vojnom intervencijom SAD u Avganistanu. Nedavna izjava generala Marka Milija, predsedavajućeg Zajedničkog načelnika štabova, objašnjava zašto.

Ukrajinci ne traže nikoga da se bori za njih“, rekao je Mili. „Oni ne žele da se američki vojnici, ili britanski, ili nemački, ili francuski, ili bilo ko drugi bori za njih. Boriće se za sebe“.

Ukrajinci samo žele sredstva za odbranu od ruskih osvajača, rekao je on i dodao da će SAD pružati podršku „koliko god bude potrebno“.

Obezbeđivanjem naprednog naoružanja i pouzdanih obaveštajnih podataka, SAD i njihovi saveznici omogućili su Ukrajini da nanese velike gubitke ruskim oružanim snagama i preokrene ranije ruske teritorijalne dobiti.

Neuspeh u Avganistanu

Nasuprot tome, američki neuspeh u Avganistanu izgledao je toliki da je možda podstakao ruskog predsednika Vladimira Putina da pokrene sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu.

Odgovor SAD na ovogodišnju krizu, pružanje visokog nivoa vojne podrške bez raspoređivanja američkih snaga, nije samo najbolji način da se pomogne Ukrajini da osigura svoju nezavisnost i osujeti Putina, već takođe nudi model kako SAD treba da definišu svoje međunarodno vojno učešće.

Iako je pad američke moći u nekim krugovima uveliko precenjen, ekonomski pad Amerike u odnosu na ostatak sveta je stvaran. Ekonomska moć i tehnološka moć su sve više raspršene širom sveta, a vremenom će vojna moć verovatno pratiti isti obrazac.

Ovo je jedan od razloga zašto će izbegavanje intervencija na terenu postati imperativ. Pretpostavka da SAD treba da rasporede kopnene snage ako žele da postignu rezultate ponavlja se od 1980-ih. Međutim, stvarnost je često pokazala suprotno. Što više SAD šalju svoje snage u sukob, to je intervencija skuplja i, u većini slučajeva, kontraproduktivna.

Takvi sukobi takođe dodatno polarizuju američko društvo, što pokazuje učešće SAD u Vijetnamu, Iraku i, u manjoj meri, Avganistanu. U međuvremenu, izbegavanje kopnenih ratova, ali oslanjanje na finansijsku pomoć, naprednu tehnologiju, obaveštajne podatke, pa čak i diplomatsku koordinaciju je nešto što SAD zaista mogu efikasno da urade..

Konflikti u nastajanju

U kombinaciji sa tekućim američkim strateškim zaokretom u istočnoj Aziji, činilo se da ishod u Avganistanu isključuje snažnu američku intervenciju u korist Ukrajine. Mnogi komentatori su tvrdili da bi pomoć Ukrajini bila besmislena, jer američka podrška ne bi pomogla u zaustavljanju ruskog napada.

Ali u stvari, SAD su izdašno pomogle Ukrajincima ne samo da se odupru početnom napadu, već i da odbijaju ruske snage. Pomalo iznenađujuće da je ta vrsta intervencije pomogla oživljavanju NATO-a, a alijansa, za koju se činilo da umire pre godinu dana, ima obnovljen osećaj svrhe i uskoro će dobiti dve strateški važne članice: Finsku i Švedsku. Biti član NATO-a sada izgleda kao velika strateška prednost, što pokazuje želja Ukrajine da se pridruži.

Zapadna pomoć Ukrajini bila je toliko efikasna da neki glasovi sada tvrde da SAD moraju obuzdati Ukrajinu i naterati je na pregovore, kako rat ne bi postao previše sramotan za Putina.

Razlike između američkih uloga u Ukrajini i Avganistanu sugerišu pravilo za budućnost: Sjedinjene Države treba da izbegavaju direktne borbe u inostranstvu koliko je to moguće, i treba da se mešaju u ratove samo da bi podržale narode i nacije koji žele da se bore za sebe.

Ukrajinci su se uporno i vešto borili za svoju zemlju, samoinicijativno savladavali složene sisteme naoružanja i održavali visok moral. SAD im pomažu, ali Ukrajinci, obični vojnici, generali, civili pod bombardovanjem, najviši državni zvaničnici i diplomate koji prikupljaju međunarodnu podršku, na kraju određuju svoju sudbinu.

Kako su Ukrajinci pokazali, američka oprema je često generacijama bolja od opreme drugih sila. Decenije velikog ulaganja u satelite i druge uređaje za prikupljanje obaveštajnih podataka omogućile su SAD da pruže podršku na različite načine. Rat u Ukrajini dokazuje da SAD mogu da pruže efikasniju stratešku pomoć od bilo koje druge zemlje na svetu – bez nužnog oslanjanja na slanje sopstvenih trupa.

(Kurir.rs/The Atlantic)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track