Put prekriven lišćem vodi do uzvišenja na koje su mladi iz svih delova Jugoslavije dolazili uvereni da je to "brdo ljubavi", a da je ova Mehmedova crkva simboli velike ljubavi koja, nažalost, nije imala srećan kraj.
Iako srušena u prethodnom ratu, ova crkva je potpuno obnovljena i otvorena za posetioce 2011. godine, a sve uz pomoć meštana svih nacionalnosti prijedorskog kraja, koji su se zajedno okupili oko simbola zajedništva i ljubav, koje je u Kozarac vratila nesrećna ljubavna priča Marije i Mehmeda. Tako je priča o velikoj ljubavi nastavljena u obnovljenoj crkvi.
Na ovo mesto danas vernici dolaze u vreme Male Gospojine, 8. septembra, a tokom cele godine "brdo ljubavi" obilaze mladi zaljubljeni parovi iz svih delova bivše Jugoslavije.
Arheolog Milenko Radivojac u Prijedoru je poznat kao hroničar grada, ali i "živa enciklopedija", kako za njega kažu njegovi sugrađani. Dok stoji ispred Mehmedove crkve priča da je reč o lokalitetu koji ima lepu, pomalo tragično-ljubavnu priču.
"Priča koja može biti deo legende ali ima i istorijsku podlogu. Naime, novinar Gojko Banović je osamdesetih godina prošlog veka prvi put objavio priču o zabranjenoj ljubavi i Mehmedovoj crkvi. Iz te njegove priče pojavile su se i sve ostale priče koje su kasnije ispričane", kazao je Radivojac.
Priča počinje 1882. godine kada je Prijedor skoro izgoreo u velikom požaru. Tada je izgorelo više od 400 stambenih objekata, posle čega je u Prijedoru otvorena pilana Karla Šmuzera, koji je sa sobom doveo još i dva sina i jednu ćerku, Mariju. Radnu snagu u toj pilani činilo je lokalno stanovništvo.
"Među radnicima se isticao jedan momak Mehmed Kulašić koji je lepo svirao harmoniku. Sve radnike je zabavljao svojom pesmom. Kako obično biva, prelepa Marija zaljubi se u Kulašića. Marija je ostala trudna tokom te tajne ljubavi, a bila je tajna, jer je on bio jedan Bošnjak, a ona prelepa Austrijanka", istakao je Radivojac.
Uskoro su meštani Kozarca pronašli bebu zamotanu u novine i zakopanu u zemlju, zbog čega je pukla velika bruka, posebno jer je beba bila zamotana u austrijske novine što je bacilo sumnju na porodicu Šmuzer. Vlasnik pilane je tada odlučio da pošalje ćerku nazad u Austriju, da otpusti Mehmeda i izgraditi kapelu i crkvu kako bi se iskupio za grehe.
Narod je znao šta se desilo i crkvu je nazvao "Mehmedova crkva" što je još više otežavalo život Šmuzera koji je odmah '20-tih ili '30-tih prodao pilanu i vratio se u Austriju.
Čuvari crkve
Ingrid i Jure Rajković verno čuvaju crkvu na "brdu ljubavi". Jure Rajković je pokazao fotografije Helge Kambič, Šmuzerove praunuke, koja živi u Sloveniji, a koja je finansijski učestvovala u obnovi ove crkve.
"Obilazim ovu crkvu, kada se neko najavi očistim, pripremim sve. Za Malu Gospojinu ovde je aktivno, dolazi narod da se pomoli. Dolazi jako puno omladine. Ovo zovu 'brdo ljubavi' zbog Mehmeda i Marije. To je bila velika ljubav", ispričala je Ingrid.
Prema njenim rečima, sa crkvom ostaje i legenda o Mehmedu i Mariji koja je još uvek živa.
"Svi znaju za Mariju i Mehmeda", dodala je Ingrid.
(Anadolija)
