Prije 16 godina 5. februara u prepunom sarajevskom tramvaju bez ikakvog razloga i povoda ubijen je Denis Mrnjavac (16). Trojica huligana sutinejdžera brutalno pretukla i izbola nožem, a od zad te je od tih povreda dan poslije preminuo.
Denis je bio učenik drugog razreda gimnazije Katoličkog školskog centra u Sarajevu. Na povratku kući, 5. februara 2008. godine u tramvaju su ga napala tri maloletna huligana iako nije ništa učinio.
Denis kao i nevino ubijeni maturant Pete gimazije Dobrinja Faris Pendek (19) koji je upucan 28. januara na Otoci, nije poznavao ubice, narkomane naoružane pištoljima i noževima.
Ana Mrnjavac, majka ubijenog Denisa, kazala je da se ni nakon 16 godina, ništa nije promenilo jer i dalje nedužna deca Sarajeva stradaju.
- Nažalost, ni nakon 16 godina ništa se nije promenilo, vršnjačko nasilje je tu, nedužna deca stradaju, dok se nasilnici i huligani „ponose svojim delima“ i ponašaju se kao da su „heroji ulice“. O svom unutarnjem osećaju ne želim previše da govorim, ne volim da me ljudi sažalijevaju, ali činjenica je da je svakim danom sve teže… Preteško je, zapravo nemoguće, prihvatiti činjenicu i tu okrutnu stvarnost da ste ostali bez deteta tek onako, bez ikakvog razloga - kaže Ana Mrnjavac.
- Sav život ste usmerili na njegovo odrastanje, radovali se njegovim uspesima, bdeli nad svakom njegovom boli i delili sve sa tim malim bićem koje vam je bitnije i od vas samih i onda, tek tako: Neko sebi da za pravo da ga ubije! I nakon 16 godina teško je prihvatiti da se život tako nemilosrdno poigrao s vama i sa onim koji vam je bio čitav svet. Sećam se, kao u transu, onih velikih protesta nakon Denisovog ubistva. Jedina misao koja mi je tada prolazila kroz glavu je: ‘Bože, zar je tako moralo biti? Je li moje dete „odabrano“ da napokon ujedini ovaj grad, ove ljude?! Tu, ispred Katedrale, na hiljade prisutnih, a svi su razmišljali isto, svi su slali jasnu poruku svetu, osuđivali su nasilje i zlo napravljeno jednom nedužnom dečaku, znajući da je to dete moglo biti i njihovo, svi su napokon bili SAMO LJUDI.
Ana Mrnjavac navodi da je njen Denis postao simbol nedužno stradanja dece Sarajeva.
- Moj Denis postao je simbol nedužno stradale dece ovoga grada, a moja jedina želja bila je da se zlo nikada više nikome ne ponovi, a ponovilo se. I ponavlja se… Žalim i tugujem za svakom žrtvom, žalim i roditelje jer ne znaju kroz kakvu agoniju nastavljaju živeti. Žalim za Farisom, ni taj dečak nije uspeo da dočeka svoju maturu, kao ni Denis. U svakoj tragediji oplakujem i svoje dete - navodi Denisova majka i nastavlja:
- Nažalost, ništa se bitno nije promijenilo, sistem je zakazao, vlast, škole, roditelji u odgoju su zakazali, buđenje svijesti mladih i usmjeravanje ka pravim, životnim vrijednostima je izostalo. I šta znači to što pojedini odgajaju i vaspitavaju djecu u skladu sa svim moralnim načelima, kada takvi čak nisu ni kritična masa, kad je većina onih koji su prepušteni ulici i koji su izbjegli proći fazu kućnog odgoja, nažalost. Ovi prvi postaju žrtve neodgojenih nasilnika.
Posvetiti pažnju ovom strašnom problemu
- Ne radi se dovoljno u tom pravcu, stalno bi trebalo podsjećati i ukazivati na zlo koje je tu, među nama… Između ostalog, obećano je i spomen-obilježje mom sinu, kao simbolu nedužno stradale djece našega grada, a koje bi stalno podsjećalo mlade kako nasilje nema smisla niti svrhe, jer donosi samo patnju… Donesena je i odluka o utemeljenju nagrade Denis Mrnjavac, za najbolje škole i pojedince, ali, sve to je samo „mrtvo slovo na papiru“. Dok se na sve načine ne posveti pažnja ovom strašnom problemu, nedužna djeca će i dalje biti žrtve nasilja, a mnogi roditelji osuđeni da ostatak života provedu tugujući - navela je Ana Mrnjavac za „Avaz“.
Kurir.rs/Avaz
NE PROPUSTITE
Bonus video:
